Sewen

Skrenuo sam pogled da me ne prepoznaš
Da iz njega ništa o meni ne doznaš.
Duša mi je žuta kao knjiga stara
Prašinu s nje spremam po vrhu ormara.

Zaleđene oči, stara ljubav ima
Blago ti se nama, ludo nesretnima.
Proglasit ću sebe carem,
Tuga nam je vječna barem!

Skrenuo sam pogled, da ne vidiš sjaja
Još me obećanje razdvaja i spaja
Tisuće je želja, ispunit ih neću
Odlazim a tebi, poželjet ću sreću!