Sewen

Kao strijele hladne kiše,
Sve u srce pogodiše,
Od njega ništa ne osta
Ko da nisam ranjen dosta?!

Ko što potres kuću sruši
Tako si na mojoj duši,
Ostavljen je trag da sjeća
Na ljubav ovog stoljeća.

I nemam mira, nemam sna
Ovaj život čista mi ironija.
I kad se smijem, duša jeca,
Pa me preko grudi sve presjeca.

Nemam volje da ublažim,
Još te u svakome tražim,
Još će miljun sunca zaći
Al te neću nikada pronaći.