Sewen

Ja lako zavaram ljude.
Navučem osmjeh na lice.
Lako je staviti masku.
Jer svi smo varalice.

Lako je trositi riječi.
Riječi se slabo pamte.
Al sto kad od miliona.
Odjednom prepoznam te.

Znam, onda na koljena past ću.
Znam, s krvavim ranama srast ću.
Znam, sam sebi podmećem nogu.
Al tebe izbrisati ne mogu.

Ja nisam onaj od jučer.
Jučer je sjećanje samo.
Ostaje pitanje jedno.
Gdje danas pripadamo...