Sewen

Kośara puna suhog voća.
Ko kad ostane samoća.
Pa se s hladnih zidova sliva.
Tuga opipljiva i živa.

Na stolu proliven tuš u boji.
Što na pismu dobro stoji.
Al nisam ni riječ napisao ja.
Riječ je u grlu zastala.

Misli skinuo sa tavana,
Pokrio sam ispod jorgana.
Da me griju sve dok nisi tu.
Pa se nadaju pa te čekaju.
A znam da sve je uzalud...