Sewen

Zaustavi me ako lažem.
Prije nego išta kažem.
I ne nudi mi saznanje.
Ni ja tebi to priznanje.

Nisam slab, a nisam jak.
Ne zna nitko, a može svak.
I sve je samo igra riječi.
Nekad rani, nekad liječi.

Bio sam lovac, ti lovina.
Sad nisam ništa, ni polovina.
Nisam otišao, a nisam ni ostao.
Ovaj je lovac, pljenom postao.

"Gospodin je pastir moj!"
Onda bi ja trebao biti ovca!?
Ma nema tog novca...
Odjebi s tom glumom - "u ime Oca"

Događaju se paranormalne situacije
I ljudi nesavršeno lažu!
Nema pakla do demokracije
Glasovi u meni tako kažu!

O koja socijala
I ja, Budala!
Držim molitvenik napisan od muke
A pisale ga nepoštene ruke!

Možda izgleda nepošteno, ali nisam protiv vjere!
Ovo danas nema smisla, nema mjere...

Kada te zagrlim, sve mi stane.
Zaboravim i svoje jarane.
Ni imena svog se ne sjetim.
Kad te pored sebe osjetim.

Kada te vidim sve se smiri.
O kad bi skupa ostarili.
Svaku ranu ti izliječiš lako.
E da može zauvijek to tako.

Upao sam u to drustvo loše.
Osjećaje dajem, evo nek se troše.
Vrati me na pravi put, ti znaš.
Uvijek za me oči zatvaraš.

Molio sam srce da se malo strpi.
Život me ovaj bez tebe ne trpi.
Pustio sam da me rijeka vuče.
Tek uporni kroz život nauče.

Tuga mi po srcu grebe.
Ko da imam pretplatu na bol.
Što će mi sve ako nemam tebe.
Ti sjeverni, a ja južni pol.

Grijalo me sunce pa opeklo.
Ovo srce imalo je san.
U tebe je povjerenje steklo.
Mora za nas postojati plan.

Što je Mostar bez da tebe ima?
Kao gladna i preostra zima!
I Neretva svaki čas će stati.
Ja je molim da te meni vrati.
Il neka me povuče za sobom.
Kad ne mogu osvanut sa tobom.

Nisam ode godinama bija.
Ma zidovi pamte.
Gori ispod prozora sam skrija.
Stara sićanja sad plamte.

Nisam se s tobom oprostit tija.
Tesko mi je bilo otić.
Ja sam grisnik biža od svog grija.
Poruku skrija u potić.

I pitam se sad jesi je procitala.
I ako jesi, jesi li se pitala.
Zasto sam otrov u dusu ulija.
Ja ka Romeo, a ti ka Julija.

Kad sam je sreja,
Skroz san se smeja
O koja cura
Kako rastura!

Kad me je takla
S centra me makla,
O koja cura
Tilo tetura!

Sve su mi simpa
Ona je klasa
Svaka je lipa
Za nju bi glasa.

Da bi joj suze za Zagorske brege
Od sriće za nju ja pivan reggae!

Privarila si me jube
U bilini - crna boja.
Pate ljudi kad izgube
Ne zna mala da je moja.

Bez riči si ti utekla
Došlo je do kratkog spoja
Nikad ništa nisi rekla
Ne zna mala da je moja.

Te su oči navikle na laži
al je srce tilo da me traži!

Nemore se život sakrit
Od istine nima slađe
Moš se na kraj svita maknit
Al ona te uvik nađe!

Privarila si me jube
Sad sviraju ka iz boja
Fanfare, orgulje, trube
Nek zna mala da je moja!

Prošla si mojom kalom,
Sa puknutom sandalom,
Al tako si gazila fino
Zamantala me ka vino.

Bila si tako pitka
Bila si tako vitka
Bila si tako prava
Za moj ključ si brava.

Jutros sam rano doša
Muči, dobro sam proša
Jebenti ludu glavu
Utirajem krivi u pravu!

Snervaje već uru ipo
Ne znam jel bilo lipo
Smiju se mojoj muci
Jer ključ mi je osta u ruci.

Rekla je.
Ostat ces sam i bezvrijedan.
Rekla je.
I evo nikome ne trebam.
Lako je kletvu izrekla.
Lako me sasjekla.

Rekla je.
Nitko te nece gledati.
Rekla je.
I brzo ces se predati.
Taj grijeh je planuo.
S njim sam osvanuo.

Svaki odgovor mi bjezi.
A vani iznova snjezi.
Zatrpat ce me bjelilo za sat.
I onda zauvijek cu stat.

Ovaj put neka me pobjedi,
Nisu dovoljni samo pogledi.
Ja želim više, brže i jače
Da spoznam kad se od sreće plače.

Ovaj put kad zastor podignem
Želim tu ljubav i ako poginem,
Da mi je zadnji udah što imam
Mogu reć želim, volim, uzimam!

To ludilo kad grudi napadne
Sa istočne i sa zapadne
I sve se trese ko da te grom upuca
Kad prava ljubav na vrata pokuca...

Ja zamjenih svoje selo.
Obukoh gratsko odijelo.
Da bih tebi blize bio.
I da bih se promjenio.

Al ti nisi bila ista.
Nije tvoja ljubav čista.
Pa sad trošim pa sad pijem.
A natrag više ne smijem.

Za poštenje ja bih srce dao.
Zbog ljubavi sam ga izigrao.
Sad me tješe pijanci, svirači.
Samo tamo možete me naći.
Gdje naučih proklinjati sreću.
Jer teško da opet zavoljet ću.

Izgubio sam strah, a to me boli.
Dok borim se za ovaj život goli.
Sad sam ranjiv, sad sam žrtva.
Sjena, izblijeđena, mrtva...

I dobio sam jedan pramen više.
Tri se bore za lice primiše.
Gdje da odem, nemam kut.
A samo tebe želim cut.

Vrati masku na svoje lice.
Lažima me povrijedi.
Trebaju mi sve te sitnice.
Pored mene sjedi.

Ove bi ruke grlile nježno.
Miris mi tvoj još fali.
I čekale ono neizbjezno.
Anđele moj pali...

U jednom sjećanju bez boja.
Počiva stara ljubav moja.
Suzne oči mi ne brise.
Samo gleda i uzdise.

Izdala me proslost silovito.
Bijah posten pa uzeo mito.
Prevaren i izdan snujem.
Sebe vise ne postujem.

Dusa mi od srca otisnuta.
Bilo bi mi dosta par minuta.
Pa da spojim to sto skupa ide.
Da me opet sretnog s tobom vide.
Ali ne znam zelis li i ti.
Da nam opet sve se posreci...

Nacrtah zvijezda sjaj.
I mjeseca obrise meke.
Mjesec mi predvidi kraj.
I zvijezde predaleke.

Pričali smo o nama.
More je bilo svileno.
Prekrila nas je tama.
Ono lažno i bezazleno.

Da li ću ikada više vidjeti to lice.
I biti stranac tebi sučelice.
Ili ćes prepoznati da ja.
Imam sve što čovjek zatreba.

Svaka minuta - godina,
Sva su se stakla razbila.
O kakva li je sudbina...

U pjeni morskih valova.
Nasa se ljubav razbila.
I dno je davno dotakla.

Jos mislim vratit ces se ti.
Da doc ces ipak pameti.
Opet ce se pokrenuti.
Pa da se sve to ponovi...

Izmisljam pricu ja.
Kao da mi se dogodila.
I vucem lazna sjecanja.
Nebi li patnja prestala.

Ova je jadikovka tu.
Da drugi je procitaju.
Ako me za te pitaju.
Ja reci cu im istinu...

Svoje sam srce tebi dala
Sa tobom sam procvitala
Bila sam ruža, sada sam trn
Bija si bil, a sada si crn.

Svoje sam srce tebi dala
Pogrešno sam odabrala,
Za mrvu smija i vriću plača
Nauči žena i bude jača

Žena podnese i gore stvari,
Srce dok kuca, duša ne stari,
Za jedan osmjeh bar dva ti vrati
A ti to nikada nećeš znati!

Čekam mjesečinu da me osveti.
Neću nikog više tako voljeti.
Pamtim sve detalje, sve naše sitnice.
A najviše ono skamenjeno lice.

Više nisam onaj što za život mari.
Više nikad neću biti onaj stari.
Pretvaram se opet da mi ništa nije.
Ni ti ne znaš kolika se tuga krije.

Svom se snagom opirem.
Da do tebe ne dopirem.
Da te skroz zaboravim.
Da se bar oporavim.

Ne ide mi, nemam sna.
A kad ponoć otkuca.
Da ja opet budem - ja.
Treba mi čarolija...

Prve zrake sunca.
I more svjetluca,
Razlog da se smijem.
Duso carpe diem.

Nemir je u nama.
Gentleman i dama.
Sve je kako treba.
Hej acta non verba.

Sanjao si zimu cijelu.
Da te vidim sad na djelu...

Ljeto tek je počelo, prekinimo san.
Ruka je u ruci, iskoristi dan.
Znam i ti ćes reći, bila si u pravu.
Kada budes prelazio iz tog sna u javu!

Da sam skupljao sve slike
I godine ovolike
Nebi u albume stale
Kolike su me imale.
Nebi u albume stale
Kolike su me izdale.

Cipele sam razgazio
Sve sam pare potrošio
Bacio na kocku ljutu
Ko sa ne znam ovu rutu
Bacio na kocku ljutu
Izgubio se u putu

Jeli prokletsvo za muški rod
Da tek kad prođeš mimohod
Shvatiš dok lutaš pod narkozom
Sve ti je bilo tu pred nosom...

Zbogom luke i gradovi svijeta
Kolateralna vi ste bili šteta
Ja se vraćam svojoj kući
Ona pati čekajući
Rijetko se ovakva nađe
Domaće je uvijek slađe!