Sewen

Prolazim starim parkom, jesen miriše.
Hladan se vjetar spušta, ali ne briše.
Sjećanje na tebe...

Skoro sam izrekao, sudbonosno da,
Tad nisam znao da se srce pretvara
To me je ubilo.

Ugasi svjetla uspomeno moja.

Ja po mraku bolje gledam
Navikle se oči.
Još te nikom u snu ne dam
A znam nećeš doći.
Više volim tvoje laži
Nego istinu od nje
Jadno srce još te traži
Ali uzalud mu sve
Zar ne...