Sewen

Rušilo nas vrijeme bezbroj puta
Branilo nam sve je sunca sjaj.
Al dva srca tužna, nezbrinuta
Pronaći će dom i zavičaj.

Od te šume betona i buke
Pobjeći ću, ti ćeš samnom poć.
Isprepleli mi smo hladne ruke
Vezali se kao dan i noć.

Ako živim, nek živim sa stilom,
Rođena sam da te uvijek pratim
Okiti me bijelim karanfilom
Dan današnji zauvijek da pamtim.