Sewen

Dugo sam mislio da sam napušten brod.
Ja ni to nisam, ja sam olupina stara,
Tuče me sunce, tijesan mi nebeski svod.
S istoka prijetnja, al' i tu me osjećaj vara.

Dugo sam mislio da voljet ćeš me znati,
Ispustih sreću za bljesak lažne nade.
Jer nitko ne zna kako se praznina vrati
Teško onima što sve na laži grade.

Kao da beskrajem koračam,
Kao da se beskraju vraćam.
Ma ja sve to krivo shvaćam
Ja to dugove plaćam...