Sewen

S kojeg kamena da se bacim.
Da potonem dublje,
Da nestanem u tisini slanoj,
Nek val me povuce.
I razreze misli.
Ovoj tintari napudranoj.

Kao da sam gladan bijesa,
Skupljam se uz rub svog lijesa!

Ne racunas vise na mene sreco.
Pa udahom svakim moj mazohizam.
Dobiva na snazi.
Nek vrag me odnese,
Skrenut cu s puta.
Da vise me ne spazi...

Polovi su moji bez svjetla sada.
A ja na granici cuda i jada.

Ubacit cu novcic u svoja ledja.
Kao lutka sam na navijanje.
Veceras mi je kao nikad.
Potrebno ispijanje...