Sewen

Na ona vrata, tek sjećanje kuca
Kad srce to tvoje ime zamuca.
Stvore se slike, hladnoće i sreće
I svega onog što nikad biti neće.

Ključ je još uvijek sa lijeve strane,
Sad su se blizu ugnjezdile vrane,
Propada parket pod prozorom trulim
A ja evo svoju samoću gulim....

Tražio sam nešto svoje, normalno
Ne dobih ništa za stalno...

Otisak je dublji i digao sam ruke
Ovako bez adrese i sigurne luke
Lutam svjetom i sjećanja korim
I nikako da se umorim...