Na ona vrata, tek sjećanje kuca
Kad srce to tvoje ime zamuca.
Stvore se slike, hladnoće i sreće
I svega onog što nikad biti neće.
Ključ je još uvijek sa lijeve strane,
Sad su se blizu ugnjezdile vrane,
Propada parket pod prozorom trulim
A ja evo svoju samoću gulim....
Tražio sam nešto svoje, normalno
Ne dobih ništa za stalno...
Otisak je dublji i digao sam ruke
Ovako bez adrese i sigurne luke
Lutam svjetom i sjećanja korim
I nikako da se umorim...
Post je objavljen 28.12.2014. u 09:55 sati.