Sewen

Nošen sam vjetrom u krivom smjeru,
Ostavljam nadu, ljubav i vjeru.
Na svijetu sam sam, uz dublje teme,
Iz onih dnevnih, ne klija sjeme.

O pjesmo moja, ti me pozlati,
Pred kraj života nek' bar me shvati,
Sad kad sam višak ja pišem trajno,
Sve drugo krivo i sve je slučajno.

Tama se spušta na oči snene,
Na lik muškarca i voljene žene.
Pao je onaj tko svjetlo pali,
Potezi krivi se odigrali.
I nikog nema da ovaj put oprašta
Za koga ovo srce ispašta?!