Sewen

Ljubav i sreća, sve rijeđe skupa idu.
I posmisliš
Sav život nema smisla jer nemaš bol u vidu.
Ljubav je po zlato, sreća je još skuplja,
Pomisliš,
Nema glupih pitanja al' pojave se gluplja.

Koliko vrijedi nostalgija u ovom trenu?
Koliko je dovoljno da muškarac ostane uz ženu?
Jer za prekid je dovoljna riječ, ona kriva,
Izrečena u bijesu u kojem oholost pliva...

Ja sam od onih iz prošloga vijeka
Koji je spreman da zauvijek čeka,
Ja sam od onih, tehnologije stare
Koji se skoro nikad ne kvare...

Al' pregazilo nas vrijeme
Sve u nepovrat ode,
Nismo ni za sjeme
Tek demode...