Sewen

Prođe mi život u polutami
A svjetlo zove, a svjetlo mami,
Nestade s nama sve što smo stekli,
Pričali puno, a ništa rekli.

Prođe mi život, snašli se nismo,
Od tebe osta na stolu pismo,
Poruku tko sad da ti prenese,
Odgovor ne znam, nemam adrese.

Sad ispada na kraju
Da su ove sijede uzalud.
Po njima me poznaju
I svi tvrde, bez tebe sam lud.

Dok uspomene blijede,
Ja zbog ove naše, nek sam kriv,
I ove moje sjede,
Čuvat će je sve dok budem živ.