Sewen

Šetamo moj Grad i ja
Tjerani marčanim jugom,
Dok se pod dlanovima srca
Pomjeraju tektonske ploče.

I loše mi je, plačem,
Ispijena lica nad sudbinom mrzlom.
Dok okovi me trijezne,
Mojih turbulentnih misli...

Priznao sam neprijateljstvo duši svojoj,
I pao pred ogledalom ničice.
Oskudan, kako sam i zaslužio,
Nespokojan i polulud....

Eh da umrem kao pseto
Jer željan sam, željan sam - želja....