Sewen

Ja sve što taknem, pretvorim u prah.
A kad te vidim, zastane mi dah.
Riskiram da se zaljubim u tren,
Jer sam za ljubav znam osposobljen.

To što me neće, tuđa je krivica
Ja trebam brda, a okolo ravnica,
Ja trebam nebo kristalno i čisto
Sad nemam ništa, a to nije isto.

Možda me s tobom krene
Od ovog svijeta me ukradi.
Ti imaš sve što trebam
U svoj mozaik me ugradi.

Kod mene druga priča
Život mi ko sablast neka strši
Ono što osmjehom počne
Uvijek u suzama završi...