Sewen

Ko da nemamo jedno drugome što reći,
I ko da živimo neki život nepostojeći,
Nema "ja", nema "ti",
Ništa među nama ne postoji.

A ipak s vremena na vrijeme mene stigne,
Onaj osjećaj što baci pa te digne,
I plešeš ti i plešem ja
Priča progoni me dok se ponavlja.

I nije moguće nakon toliko godina,
Da još se nadam potiho,
Da bi nas opet krenulo.
A opet, sve je moguće vidim i sam
Još se lažnim snovima dodvoravam.