Sewen

Eh da tuga ko voda proteče
Al' se voda stvrdnula u led.
Do ljeta se otopiti neće
A nikada neće dć na red.

Eh da tuga kao kiša stane
Al' je tugu jesen vratila.
Još bi srce ko mladost da plane
Ti to nikad nebi shvatila.

Jer ti kažeš, što će ti to,
Kao da te nisam trebao...

Ko da od iste vrste nismo bili
Ko da smo se iz šale rastavili.
Pa svak sebi kopa novi rov,
Na kući nam nedostaje krov!
I ne stoji na temelju čvrstom
Svi će u nju upirati prstom.
Nek se svrši, sa zemljom je sravni
Da smo bar po uništenju slavni!