Sewen

Ja k'o papir umrljan zubom vremena
Na kojem nečitko blijedi "Draga moja..."
Tako zaboravljen i prezren sam ti ja
Više nema mirisa i nema boja.

I ti misliš da nemam na suze prava.
Ja nemam strpljenja tvrditi suprotno.
Ma pusti lava da odmara i spava
M apusti vodu nek poteče nizvodno.

Ja ću suprotnim smjerom.
Onim što gubim nevjerom.
Ovim srcem koje tutnji
Punim želja al' i slutnji.
Smjerom gdje ću spokoj imati
Života se nauživati...

I sve što bezazleno jest
I nije neka prava vijest.
Ono što dušu ne takne
Samo neka se odmakne...