KAD SE TAKNU KAZALJKE
Sve se prave stvari znam, slučajno dese,
Imao sam sreću da te put nanese, Tamo gdje sam stao, gdje sam htio proći, Gdje se dijele dani i buduće noći. Svaka mi je uspomena i - vrednota, Što da drugo tražim od ovog života?! Možda ono vrijeme da se meni vrati, Da od snova ne moram te otimati. Kad se taknu kazaljke od zidnoga sata Hoću li te vidjeti ispred svojih vrata? Hoćeš li se nasmješiti kao davno prije, Hoćeš me zagrliti, oprošteno mi je... Svaka mi je uspomena i - vrednota, Što da drugo tražim od ovog života?! Samo jedno ljube, volio bih znati Da naučim život srećom vrednovati. |
< | prosinac, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |