Sewen

Sva moja slabost se raspada na suncu,
K'o potrošeni talent,
Vizionar lud...
Pohlepan pred informacijama
Obožavan, isijavam prazninom!

I tebe, kako navesti
Da razmišljaš o meni,
Spodobi dovoljno širokoj,
Da primi boli za oboje!?

Bespomoćan sam među robotima,
Pomiriši me - zaudaram na strah!

Jel' ja to živim presiguran život?!
Pa se osjećam lociran...
Respektirajući osmjeh tvoj,
U vjerodostojnosti prijetnje...

Ja sam ko vrijeme, kvarljiva roba,
A ti imaš protuotrov razočarenju
- Sex!