Sewen

Lako je izvrnuti riječi
Al' ne možeš moje misli krasti.
Ljudi su čudna vrsta
Na tjemenu su naslage od masti.

Kako se dobro utopliti
Zatvoren i sahranjen od svijeta
Najradije bih zaklopio oči
Da ne vidim, da sam meta.

Okrenut ću leđa namjerno,
Da me ne prepoznaju.
Napravit ću samo krug
I da zadnji doznaju,
Da sam ipak bio tu!
Nit me vide nit čuju...