Sewen

, obriši sline,
Tužni, nečiji sine.
Al' majka nije znala,
Majka ko majka je dala,
Sve što umije i zna,
Al' ta greška genetska,
I kromosomska modulacija,
Pogrešna ovulacija
Umjesto da nosi cvijeće
Donijela je smeće.

, nitko te neće
A svijet se okreće.
Svakim udahom mrtvih stanica
Pomiče se granica,
Gluposti i debilizma!
Sad znam što je kataklizma!
I taj osjećaj odbacivanja uma,
Nedostatka zdravog razuma,
Što izjeda, izobličuje pa se mrijesti
Na mjestima gdje nemaš kog sresti.

Al' i dalje napada
Negdje sa trulog zapada,
I to što ga nisam volio,
To što mu ne bih ugodio,
Tehnički, stvar je daveža,
Pa opet zareža...
Ma stvar je klase, staleža,
Ne ujeda poslije laveža!