Sewen

Jesen se vraća
Tko zna, gdje misli odlaze.
Nepovratno,
Ja vratit ću ih u kofere.

Sve ostaje,
Izgubljen plam u očima,
Al' vratit ću se,
Kao na mjesto zločina.

Preteškim kapcima gledam u vis
A dolje na dnu, čeka Anubis,
Ja bi po srijedi, sa tobom bio,
Ti me zavedi, to bih htio.

Jesenji angelus i ti i ja,
Ljubav nam puna anomalija,
Neka, neka,
Dok te netko čeka...