Sewen

Poznat mi je taj osjećaj,
Kad preko usana ni šapat neće.
Kad se preko misli,
Tisuću riješenja okreće.
A izlaza ni za lijek,
Ni uz poček.

Podivlja nutrina,
Kad ništa se više ne slaže.
Ne postoji valjani štit,
Da se udarci ublaže.
A udarci stižu,
Udarci se nižu.

I valja čekati trenutak,
Kada će opet da krene.
Onako stilski, polako,
Poslije odrađene druge smjene.
Smjerno,
Nenamjerno.