Sewen

Jednom ću ponijeti sa sobom,
Sve nedovršene fantazije,
Ostavljajući težinu sa mojih pleća.
Jer baš ona će se cijeniti,
Kao umjetnost umiruće kulture.
I bez razloga ću se sjetiti,
Svega što napravio nisam,
Svega za čim me briga nije.

Nitko ne tepa sebi, kao ja,
Nitko sebe ne voli kao ja,
Ali i ne oprašta!

U mislima sam zatočen,
Valjda je to razlog neshvaćenosti
Prema obojenom svijetu.
I moja je čežnja kilometarska,
Dok okovan sam naoko bezazlenim,
Na dva oka, strašnim....

Imam dodirnih točaka sa socijalizmom,
Okrenut kapitalizmu.
Znam, nije politika za mene,
A svjesno se upuštam da me nosi,
Naivni zanos i uvjerenje.

Imam dodirnih točaka s ljubavlju,
Okrenut samoći.
I trudim se ispasti hladan,
Čovjekolik,
Samozatajan.

Ne sjećam se, s kim se borim,
Zbog čega i zašto!?
Al' otpor mi je nesavladiv,
I što više udaraca primam,
a sam jači i jači i jači,
U modricama i krvi!