Sewen

Pokušavam uskladiti satove,
U svakoj prostoriji mog uma,
I više i niže katove,
Ne dirajući se razuma.

Skidam postere, vješam slike,
A htjedoh zauvijek ostati dijete,
I mijenjam stanja, mijenjam oblike,
Prelaz je uspio, dolazim svijete.

Hoću li znati raditi manguparije
Za nas starije?
Smije li dijete u meni kriknuti?
Dal' ću se naviknuti?