Sewen

Na našu farmu, baš kad smo vjećali,
Uf, kako se toga još nebi sjećali,
Stigao je mali zeleni čovječuljak,
Jednostavno rečeno, pravi patuljak.
Odmah smo stali, od straha, neznanja,
Ovakva se prilika čovječanstvom ganja.
Što bi na svijetu istraživači rekli,
Da su se slučajno na farmi zatekli!?
I dali smo mu jesti i dali smo mu piti,
Tko je znao, da nas želi ubiti?
Najprije je izvukao nešto, kao da je mač,
Mi smo to prozvali, dugi izvlakač.
Pa htjede onda nešto s laserom izvesti,
Ali ne, mi se nismo dali smesti.
Kao mušketiri i kao mušketirke,
Nije među nama tada bilo prepirke,
Svi smo za jednoga i jedan za sve,
Bacili smo mrežu, sad u kavezu je.
Ma skoro da nismo nasjeli na laž,
Računali smo i zeleni imaju draž.
Al' eto, sad u skučenom kavezu čući,
I možda sanja, kako će pobjeći kući.
Ma nema šanse, dok god smo živi,
Koliko god hoće, neka se protivi.
Mi smo farmeri, uvijek srčani bili,
I svoju dobrodošlicu strancima nismo krili,
Mi farmeri puno dugujemo ovom svijetu,
I nemamo namjeru biti na drugome planetu.
Zato tko dirne u te, svetinje naše,
Bolje mu je da odmah brzinom vjetra odjaše.
Mi rodismo se tu, tu živjeti znamo,
I život damo, al' farmu ne damo.