JEDNOM....
Jednom riječi pjesnika bijahu proljetna kiša,
Što ne sluti na ljeto, ni jeseni je trag, A ja mu za doček prostrih crven sag. Što djetetu draže može biti od igračke i slatkiša, Od igre koja ga štiti da nježnije odrasta? Tu vrijeme sporije teče, vrijeme zasta! Jednom riječi pjesnika bijahu proljetne oluje, Što hvataju sunce, a sunce im se smije. Što tjeraju sunce, a ono i dalje grije. Što djetetu draže može bit, dok roditelje čuje, I zna da čuva ga mama i čuva tata, Od ljubavi su sastavljena, zatvorena vrata. Za dijete prestar, za pjesnika premlad, I nemam dar....i gdje bih sad?! A sredinom ne znam i neću! U neku bezličnu sreću.... |
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||