Sewen

Krvniče, ništa mi ne možeš,
Jer svoje sam snove sačuvao
Prije tvog pohoda u odaje mog svijeta.
Ne možeš nadglasati moju serenadu,
Ne dam ti odbolovati moju bol,
Ne dam da okusiš meda s moga cvijeta...

Krvniče, ništa mi ne možeš,
Jer tamo gdje putujem
Ja vodim te sa sobom kao štit.
Po tebi će pljuvati narodi,
A tvoje lice...
Ne, njega nećeš moći skrit.

Krvniče, ništa mi ne možeš,
Okrvavljenu omču svojim suzama obriši,
Jer jao onima kojima se smiješ.
Dirao si prljavim rukama stol,
Dirao si zabranjene usne,
Dirao si tamo gdje ne smiješ.

Krvniče, ništa mi ne možeš,
Čak ni bijes mi ne znaš oduzeti,
Jer ostvario sam želje pred tvoju žetvu.
I opet se smijem pod maskom novom,
I šapućem...
I poklanjam ti vječnu kletvu...