Sewen

Nema radosti u snu,
Za javu i ne pitaju,
Ove usne duše sjetne,
Ove ruke nepokretne...

Nema milosti za zlo,
Što rijeku je natjeralo,
Da slomi brane mira.
I sve to iz čistog hira.

Možda jednom, možda ne,
Možda me sreća dopadne.
Nadam se, možda me dotakne,
Kad mi se primakne,
Kada me potakne...
Odrasliji smo, zreliji,
I vreliji i bjeliji, debeliji,
Ne padamo romantično,
I svijet je mjesto plastično.
Ne tražimo - fantastično.
Možda tad shvatimo,
Da vrijeme je,
Da se vratimo,
Nas oboje...