Sewen

S visine dolazi strah,
Netko me promatra krišom.
Po meni zemljani prah,
U meni tuga s kišom.

S druge strane je sjaj,
Al' skoro će sunce zaći.
I danu biti će kraj.
Meni to ništa ne znači.

A more i dalje kamen valja,
More zaboravlja...
Samo meni sjećanja ne daju mira,
Mene to dira,
Mene inspirira...