SAMOSTAN
Tračak svjetla u sobi,
I ura što vrijeme drobi, I čovijek pod plaštem, Lice s kojim rastem. Možda je suza iz oka I rana duboka... A možda podmukli smijeh, Što navodi na grijeh. Ne pričam, ne govorim, Ne diram, ne gledam, Ne mislim, ne gorim, Al' ne dam, al' ne dam... A svijet je i dalje u šarama, Obasut reklamama. Samo ja imam mračan stan, Svoj samostan... |
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||