Sewen

Vise nisam dijete noći,
Otkad noći nema,
Krijem se pod sjenama prolaznika,
Koji mi nista ne znače.

Postao sam sablast,
Prazan duh,
I bez riječi,
Živim ovo polagano umiranje.

Čekam kišu, cekam snjeg,
Da sakrije moj trag,
Čekam nekog tko mi je drag,
Da opet noć me budi.

Plamen sam utihnuli,
Izgubljena mržnja,
I regeneracija,
Što pljesce oko mog vrata,

Opet cu biti dijete noći,
Jednom...
I nosit cu plašt od magle,
Sa stilom.