ZASPIH SAM
Sad bi trebalo da se sunce vrati,
Nad čistim nebom, trebalo bi sjati, I ja bih zaspao u zagrljaju slike, Jedne priče pune romantike... Al' zaspat cu sam, I umoran. Pretvorih se u svaku pticu, Al' ni jedna nema snage za let, I vratih se žalosnom licu, Uronih u duboko poznat mi svijet, I zaspao sam sam, Umoran... Zaspih sam u krilu noći, Mozda ce tako lakše proći, Obećanje i sjećanje dano, Srcu lažima izigrano. |
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||