Sewen

Krčma odiše dimom i znojem,
Smrad sušene ribe iz kuhinje,
Jesetra. Jučer je bila na repertoaru.
Zagorjelo ulje, ocat i krupna sol...
Tu ne ulaze plemići, samo običan puk,
Redovnice i kurve,
Isti parfem, samo usluga druga.
Tu ne ulaze plemići; njihove strelice
Ne posjećuju jeftine bordele.
Njihove kočije ih odvode dalje,
Gdje plahte su finije od lica,
Za šaku života...

Snijeg. Rastopljen na sagu,
Kao obećanja srušena, kao nada.
I još jedno obezglavljeno tijelo
Iz kočije izbačeno,
Pred istom krčmom. Potrošeno.
I strijelom proboden grudni koš.
(Za svaki slučaj!)
Crne halje svetice, poprskane zlatnom spermom vođe,
Al' to je Božja volja - upražnjeno mjesto čeka
Neke nove redovnice željne milodara...
Ništavilo smrdi na ribu...