Sewen

Kakvo svitanje, ko smrtni grijeh,
Negdje na prelazu iz sna, smijeh.
Zaustavljene emocije,
Zbog promocije
A ne sudjelujem ja
U toj igri bez granica.

Znam, nisam u tvom dopisu,
Nisam na popisu ni po propisu,
Al' ne daj me generacijo moja,
Još vrijedan sam znoja
Tvoga sam kroja,
Tvoja sam boja.

Ljudi su ko implantati,
Ja ne želim odustati.
Ja sam već znao odabrati...
Ljudi su foliranti,
I ne misle uvijek zlo,
Al' rade to.

Kakvo svitanje, mozgovna imitacija,
Kakvo svitanje, zdušna demokracija.
Mogu pasti samo u stilu,
Jedino u tvom krilu.
Zbog toga vrijedi sve
I briga me...