Sewen

Poznajem te rukavice, okamenjene,
Crvene sa malo bijelog.
Pod novim snijegom
I jučerašnji tragovi zimskih cipela,
Veliki broj...
Mrtva lokva vode
S istim rasporedom zvijezda,
Zguzvani isječak iz novina
O nestaloj djevojci...
A tebe nitko neće traziti!

Poznajem taj miris zamagljene šume
Kao da sam rođen ovdje.
Struji kao sjećanje na život.
Poziv na užitak...
Lovačka kućica bez svijetla,
Napuštena, neuredna, hladna.
Priprosti miris alkohola i ljekova,
Al' svijećnjak na stolu i prevrnuta čaša,
Kao znak brzog odlaska...
Pripremljen prsten
Za ruku koja se ne pruža...

Liebst Du mich, ich liebe Dich,
Brauchst Du mich, ich brauche Dich,
Glaubst Du mir, ich werde warten
Mit Dir in neue Leben starten.

Čiji je pramen kose na podu?
A tebi plavi uvojci dobro stoje.
Čiji su otisci prstiju na prozoru?
Nečije nježne ruke.
Kao nečitka poruka, poziv,
Koji nitko čuti neće,
Koji nitko čitati neće.

Tutnje sirene iz daljine,
Lavež pasa i ljudski žamor,
Al' tebe nitko neće pronaći.
Jer mi smo se zavjetovali na šutnju,
Na vječnost...
I nitko nesmije da dira u našu svetinju,
Nitko ne poznaje granice kao što ih poznajemo mi,
Mi nemamo granica...

Liebst Du mich, ich liebe Dich,
Brauchst Du mich, ich brauche Dich,
Glaubst Du mir, ich werde warten,
Mit Dir in neue Leben starten.

Ich will frei sein,
Ich will Dein sein...

Ne daj mi da se vratim svom svijetu.
Ne puštaj moju očajničku ruku.
Zauvijek će ove ruke biti isprepletene oko tvoga vrata,
Zauvijek će ove misli tražiti smisao u svemu,
Čega ni sam svjestan nisam.
Zauvijek će sa ovih usana vrisak ostati
I pitanje - kako ti je ime?