satirijaza

ponedjeljak, 30.10.2006.

Nešto ide nekuda

I tako bijah jučer na turniru dungeonsa i dragonsa, al loše sam prošao. Ne bih o tome zašto, organizatori su se posuli pepelom po glavi zbog propusta, meni nije dovoljno, al u krajnjoj liniji, zabavio sam se i to mi je glavno. I poslije igrao dobru partiju rizika i družio se uz nostalgični razgovor sa bivšom. I lijepo mi je bilo. Toliko o tome.

Osnivam s dva prijatelja literarni kružok, u svrhu slaganja već postojećih kratkih priča u zbirku, pa da objavimo štogod. Dobri smo, k vragu, jedino što moje priče loše ispadnu na blogu, al zato su u kafani hit. Ono, upadne ti simpatični dugokosi brkonja (ja, jel'), nažica te cigaretu, a zauzvrat dobiješ kratku pričicu. Kafanski pisac, što ćeš... Al' tetama se sviđa, a to je glavno. Ako koga zanima, moj je mail garavidjavo@yahoo.com, javite se, pa vam pošaljem štogod duže od jedne stranice (al isto kratko).

Eh, da i tko zna šta to znači, ali uletio sam danas Seji iz Zabranjenog Pušenja na faksu i pročitao je jednu moju pričicu, možda mu se čak i svidila, ne bih znao reći. On je inventar u klubu na faksu, pa ga većina ljudi ne tretira kao celebritija, al on je meni pojam kao roker, tako da mi i takva sitnica nešto znači. Zapravo, ne znam bi li mi itko iz ex-yu i novije hrvatske scene toliko značio kao čitatelj koliko Sejo. Eto.

Za sada toliko, možda bude još štogod, have fun everyone :)

- 15:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 28.10.2006.

Gdje si, šta ja s tobom?

Ma vrit, toliko mi se toga događa u životu, vezano za faks, žene i poroke, često svo troje odjednom...

Ono što je tužno je da nesmjem pisati o mojim avanturama pedhodnih dana, jer bi bilo indiskretno a pravi đentlimen ne priča o svojim ženama, porocima i fakultetu. Također se čuva lakih žena i kamijona sa inceradom.

Čisto da kažem, neka nova muzika dobila je novo značenje u mom životu, makar neizravno kao "Smooth Operator" od Sade. Neke druge stvari dobile su izravno novi smisao i set sjećanja da idu uz njih. Massive Attack naprimjer. Vidim zašto se to sviđa ljudima i kojim ljudima bi se to moglo sviđati...

Imam sutra turnir u D&Du, ipak mi je gejmerluk jedna od karakternih mana. Javim što je bilo i što se zbilo sutra.

- 23:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.10.2006.

Kratka autoironična pričica (by me, ofkors)

Sportska nacija

Bilo je to samo pitanje trenutka. Novi sport, otvoren za sve, od djeteta do djeda, u kojem svi imaju šanse biti prvaci - ubijanje službenika državnog aparata slobodnim stilom. Svi se živi natječu tko će srediti više pandura, tko će zbrisati više birokrata, tko će likvidirati beskorisnijeg političara. Lijevi i desni napokon ujedinjeni protiv onih gore, rezbare ureze na štapove i skupljaju bodove. Brže, više, jače, igre bez granica.

Student frustriran bahatošću ušančenih komunističkih relikata po šalterima diljem države golim rukama skače na iritantnu i nesposobnu službenicu; ogorčena majka silovanog dječaka istrčava iz crkve urlajući od radosti i drži za kosu odrezanu glavu svećenika; moralno okradeni veteran tjera lažnog ratnog invalida da sam sebi napokon nanese navodne ozljede zbog kojih već deset godina cucla obilnu mirovinu; otpušteni radnici do stečaja izrabljena tvornice strojeva izvlače korumpiranog suca iz auta i pale ga let-lampom. Rustični pater familias zabija djedov crnokošuljaški nož u leđa lažnog desničara koji ga je zavio u jednu savim drugačiju vrstu crnine. Vatreni socijalist raznosi granatom ručne izrade luksuzni stan samozvanog ljevičara ne bi li barem malo smanjio klasne razlike.

Nema gomila po ulicama, barem ne onih s vilama i bakljama u lovu na moderne krvopije. Djeca se igraju, pekari dostavljaju kruh, mladići i djevojke zagrljeni pričaju o glazbi. Prava idila, dok netko neprimjetan, neugledan i običan ne izvuče očevu dugu devetku i prosvira kakvom policajcu glavu. Lijeno sunčano poslijepodne, dok čudnovato vitalni djedice ne ispale rafal iz derutnih kalašnjikova na blindirani auto kakvog lokalnog moćnika. Prekrasan dan, dok se stakleni prozori na obližnjoj školi ne rasprše od samoubilačke eksplozije kakvog djeteta. Počinitelji bježe, a narod s užitkom navija. Tolika solidarnost nije viđena još od doba narodnoosolobodilačke borbe.

Jutros je sazvana sjednica sabora u svrhu suzbijanja alarmantnog trenda ubijanja javnih osoba od strane javnosti. Banda sastanči, a mi večeras dižemo u zrak sve novoizgrađene vjerske objekte u regiji. Razlog? Mi smo kršćani iz katakombi i odbijamo dalje gledati kako se licemijeri pogano šepire po betonskim bunkerima. Tko boga voli, nek' na vjetru moli. Svi će oni doći na red. Kad se male ruke slože, sve se može.

Strani mediji skeptično gledaju na naše malo redefiniranje pojma demokracije. S druge strane, hvale nam rapidni pad stope korupcije, efikasniji rad sudova, te izuzetan napredak sekularizacije društva. Čak se i stopa uličnog kriminala drastično smanjila jer su svi previše zaokupljeni bavljenjem sportom.

Televizija radi. Javna, nepolitička. Cijeli svijet gleda. Vidimo se na olimpijadi.

- 13:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 24.10.2006.

Note to self vezano za žene

Lujo, budalo, ne čini budalaština, slijedi slijedeće upute ubuduće, znaš i sam da si ih postavija odavno i da stoje:

1) Ne varaj žene s kojima si!

(Kog si vraga s njom kad imaš potrebe petljat okolo?)

2) Ne petljaj sa oženjenim ženama!

(Bil' ti da tebi neko nabija rogove?)

3) Ne petljaj sa ženama koje su mlađe od tebe!

(Jer si matori jarac, a nema šanse da su se iživile ako su mlađe od tebe!)

4) Ne petljaj sa ženama koje su više sjebane u glavu od tebe!

(Jer to znači da su žešće sjebane u glavu!)

5) Ne petljaj sa ženama kojima seks nije na pameti!

(Jer je tebi seks najveći ponos i sreća u životu!)

6) Ne petljaj sa djevicama!

(Jer su neiskusne i treba ih nagovarat!)

7) Ne jebi ništa s čime ne bi hodao!

(Jer si inace kreten!)

Eto toliko meni, od sebe. Nemojte mislit da sam kreten ako vam se neke od ovih izjava čine šovinističkima. Ovo su samo meni regule koje ekšli funkcioniraju tako da ne zeznem sebi i nekoj dragoj ženskici život na određeno vrijeme.

- 02:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.10.2006.

Malo kontemplacije o alternativi (i malo preporuka)

Kad smo onomad osnivali bend u srednjoj školi, bend koji je snimio čak osam pjesama i više obrada, bavio sam se mišlju da živimo u dobu koje jako podsjeća na ono prije evolucije rocka, točnije prije transformacije rocka iz hedonističke plesne glazbe u nešto što bi se i umjetnošću moglo zvati. Ono što sam htio reći jest da su stvari koje su tada bile avangardne, avangardne i sada. Tako smo se proglasili Avangardnim Soft-Core Punk bendom, više iz šale nego ozbiljno, ali što jest jest, glazbeni uzori su nam bili ljudi koji su započeli s onim što se danas naziva alternativnom glazbom. Tko?

Pa, prije svega, tu je Bob Dylan. Ok, na njega se lako furati, čovjek je svima djeda, odsvirao je sve što se moglo u tri akorda (ako nije on onda jesu Ramonesi), rekao je gotovo sve što se moglo reći i tako to. Ali, čovjek je, između ostalog, takorekuć započeo s alternativom kao formiranim žanrom. Još na prvom albumu ima pjesme koje se zovu "In My Time Of Dying", "Fixin To Die", "See That My Grave Is Kept Clean", gotičari se ne bi imali što buniti. Prava stvar, THE album koji je promjenio rock zauvijek je "Highway 61 Revisited", gnjevna, mračna, ogorčena, električna ploča iz '65, nakon koje su se pojavili Doorsi i Velvet Underground i definirali alternativu for years to come. Svim mladim buntovnicima preporučam naslovnu pjesmu s tog albuma, "Like a Rolling Stone" i onako svi znaju, "Tombstone Blues" su pustili na metal festu prije Toola, "Ballad Of A Thin Man" je ponajbolji odjeb svima kolektivno, "Desolation Row" te jednostavno odnese, a "Queen Jane Approximately" je za sve mlade djeve koje se osjećaju da su se rodile na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Iste godine kad je Dylan uštekao gitaru i počeo opako pljuvati otrov, pojavili su se Doorsi, bend koji je etablirane žanrove okrenuo naopako. Što reći o bendu koji u svakoj epohi ima hard-core fanove? Apolonski frontman koji većinu vremena zvuči kao zli Sinatrin sin u deliriju, klavijaturist koji je smislio uvod za "Light My Fire", gitarist koji je smislio tekst za isti i bubnjar koji je uspijevao pratiti ova tri manijaka, njih su četvorica izvukli iz jazza, bluesa, tin-pan allya i popa sve što je u njima ikad bilo dekadentno, a dodate li tu bossa novu i klasinčne žanrove, dobijete ubitačnu kombinaciju. Ono što oni imaju, vjerojatno nema ni jedan kasniji alternativni bend, a to je ležernost kakva se rijetko viđa. Oni su toliko perverzni, toliko kompetnenti, toliko u svom filmu da se čini kao da sviraju bez ikakvog napora, kao da je sva ta slatka tama, sav taj bijes tu i bez da oni sviraju. Vjerojatno najbolji katalizator svega onoga što bismo htjeli raditi i misliti, a ne možemo zbog inhibicija. Ako već niste, krenete od nekih greatest hitsa, pa lagano pređete na "Strange Days" i "Morrison Hotel", a onda i na sve ostalo...

Za kraj, tu su Velvet Underground, najbolji bend za imati kao uzor, ha ha. Oni su glazbi pristupili iz dijametralo suprotnog pravca nego Doorsi, avangarda do boli. Noise, morbidnost, teme iz velegradskog podzemlja (al bez mačizma), S&M, kurve, droga, glazbena produkcija kao da je u zahodu snimano, minimalizam... A sve to s nepogriješivim ukusom, koji tako rijetko krasi kasnije bandove sličnog profila. Također, može se reći da su oni prvi slavni indie band, jer su sinonim za opskurnost iako ih se danas hvali na sva usta. Njihov prvi album "Velvet Underground & Nico" je prava odiseja kroz psihu ljudi koji bi se među splitskim đanketama lijepo uklopili, i toplo prepotučam svima barem ga jednom poslušati. Tu ćete naći svašta, al kad kažem svašta, onda mislim svašta, ha ha. U krajnjoj liniji nabavite barem pjesmu "Heroin", ako vas je ikad zanimalo zašto se ljudi drogiraju ili vam nije savim jasno zašto se baš vi drogirate. Jednostavno najbolja narkomanska stvar ikad i jedan od najhrabrijih zvučnih zapisa ikad. Eh, da, sa "Loaded" bi preporučio "Who loves The Sun", "Sweet Jane" i "Rock 'n' Roll", nešto bliže popularnom ukusu, al vraški dobro, ako ne i odlično.

Eto, moje malo obaziranje na klasiku, što ću, ja sam sentimentalist, a i volim što valja :)

- 13:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 21.10.2006.

Pjesmica o zimi, u uobičajenom diletantskom formatu

Zima

Putnici smo, dušo, od istoga kova
I kad sniježak padne skupa ćemo leći
Milovat se niježno ispod trošnog krova
Po jastuku tvom će naša kosa teći

Svih tisuću riječi koje želim reći
Stanu tek u dašak isuviše nagli
Kao zapuh vjetra, od života veći,
Naša će se sjeta izgubit u magli

Ako se ne pitaš zapitaj se kad li
Tijelu treba dodir, cjelov daha nježna,
Ako ne znaš sama, upitaj me da li
Zimska ljubav nije bila neizbježna

Ništa me ne plaši k'o misao ova
Ti si dijete snijega, a ja ljetnih snova

- 23:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 18.10.2006.

Raspored, derneci, opsjednutost spolnošću

Ovaj, baš čudno, al jučer nisam postao ništa... Bio sam na faksu cijeli dan, vratio se mrtav umoran kući, pa otišao u Brezovicu družiti se ugodno s nekim ljudima i prespavao tamo. Raspored na faksu mi je koma, a ako se ikad više budem morao laktariti za upasti na nekakav seminar, ubit ću nekoga, majke mi.

Ja sam poznati psihički bolesnik, tako da se nitko nema što čuditi ako ja ubijem kozu koja se progura ispred mene i potpiše na ionaku prenapučenu listu još 37 ljudi. Ej, al umalo sam je zgrabio za uši i prosuo joj mozak od zid. Neka je cura pala u nesvijest u toj gužvi, dobro da mrtvih nije bilo. Jesmo li mi ljudi ili životinje? Ma neću životinje vrijeđat... Ne znam hoće li tko tko nije s filozofskog razumjeti o čemu ja pričam, al nema veze...

Derneci - što da kažem... Nekako, koliko god ja naporno i marljivo studirao, stalno završavam na nekakvim dernecima. Ili soarejima. Ili druženjima. Ili maženjima. Oh, well, pozitiva čista, ha ha.

A što se opsjednutosti spolnošću tiče, koliko nedojebanih ljudi ima oko mene, to je nešto nezamislivo. Već mjesec dana ne pričam o ničemu nego o seksu i to najčešće netko drugi pokrene temu. Evo me jedna od najboljih prija uhvatila kronično zezat da imam veliko spolovilo. Trubi o tome pred ljudima, tako da meni bude neugodno. Baaaaa. I svi samo pričaju, nitko ništa ne poduzima... Pitam priju jebe li ona što, a ona kaže - zidić... Svašta!

Eto, na brzinu jedan post, probat ću idući pisati odmoran, mogla bi se neka pjesmica ili pričica zalomit, tko zna. Pozdrav svima :)

- 18:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.10.2006.

Žešće psihodelično

I tako ja sjedim jutros u Klubu studenata filozofskog fakulteta, KSFF za prijatelje, sa jednog zida me gleda Isukrst, a sa drugog Marx, Engels i Lenjin. Puca me nespavanje, nejedenje i vitaminski šok od silne cedevite koju sam polokao noćas, a šanker se genijalno sjetio pustiti "Shine On Your Crazy Diamond", valjda da me jače pukne šarenilo po stolovima. Pokraj mene s jedne strane leži golema ružičasta spužvasta glava s očima kao u muhe, a s druge strane sjedi hobit u crvenim hlačama i žutoj majici i žica me da joj pomognem popuniti papire za upis godine. U indeksu joj je netko napisao "izvrstan(5)" pri upisu ocjena. Netko tamo igra jamb, a mali me hobit, pardon mala hobitkinja, pita što su njezini roditelji po zanimanju. Već je pola desetog mjeseca a mi još nemamo raspored za predavanja. Zakon. Koje droge, koji bakrači, ne treba vam to. Studirati na filozofskom - žešća psihodelija...

- 22:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.10.2006.

Još jedan kvazi sonet, moj, jelte

Susret

Išao sam nijemo na cesti do spasa
I putem doživjeh osvajanja mnoga
Nisam nikad bio junačkoga stasa
Prije zore uvijek ja bježah zbog toga

Ali dvorac sazdan rukama mog boga
Povrh tvrde stijene, sa kulama bajnim
Ostavi me žudeć, žrtvu srca svoga,
Za vrelinom noći pod svijećama sjajnim

Odlučih da ovdje dušu svoju hranim
Te položih koplje na zakletvu vječnu
Nek traje dok traje, morat ću ga branit
Moj dvorac iz snova, mišlju, djelom, rječju

Predugo sam išo od rova do rova
Ne znajuć što nose tiha jutra nova

- 20:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 14.10.2006.

Nešto predivno, vezano za dobar tulum

Ej, evo san happy kao malo mače! Bio sam na tulumu kod prijatelja koji živi bogu iza nogu, bilo je hrpa ljudi s faksa, veselih gejmera, lijepih žena, čudne ali atmosferične mjuze (neka darkija žešća ali nako žovijalno). I tako, moja prija poljakinja je skupila najlijepšeg lika na tulumu, ej al dečko je prekrasan, a ja, ha ha, ja sam se satima prekrasno mazio sa jednom slatkom malom sa faksa. Jest da je malo starija od mene, al baš smo se lijepo dječje grijali jedno uz drugo, malo se ljubiš, malo filozofiraš, znaš ono, easy livin, uživanje u životu, bez plana, bez presinga, samo srce, ruke i dobre intencije...

Ahhh, koji san ja lik... Evo da me sad pitaš kako smo ta mala i ja završili isprepleteni ispod hrpe jakni večeras, kako je došlo do toga, ne bih znao reći... Toliko žena, a imam dojam da nikad ni jednu nisam ja zbario... Mislim da nema nikakvog plana ili koncepta koji funkcionira, sve što treba je bit vraški opušten, bit na pravom mjestu u pravo vrijeme i ne očekivat ništa da se dogodi. Reći sam sebi, idem se zezat, samo pazit da ti to ne dođe do ruku, ruke trebaju imat same svoj mozak. I onda što bude, bit će, a ti si na kraju sretan. Ma što da kažem, večeras mi je ovo pasalo bolje nego da sam imao spolni odnos, ne šalim se nimalo :)

- 07:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 13.10.2006.

Smeđe oči, egzotika i čudo lud narod

Iznenadio sam se sinoć družeći se sa dvije prijateljice, od kojih je jedna Poljakinja koja živi na relaciji Engleska - Poljska - Hrvatska. Ona radi u Engleskoj, živi u Poljskoj, a u Hrvatsku dođe na koji bolji tulum i uživat u životu. U svakom slučaju, oduševljena je Hrvatima, posebno Dalmatincima. Izgleda da smo Poljacima jako egzotični, ne biste vjerovali, zato što smo visoki, tamnokosi i često imamo smeđe oči. Nije da to ne znam od prije, ha ha, al lijepo je znat da sam prosječan samo u Splitu. Okolo po europi sam egzotičan... Diže ego, ha ha.

Zbog čega mi na nerve idu ovi moji seljačine ksenofobični s juga. Mislim, seru po turistima bez dlake na jeziku, te im zauzmu kafiće, te ne puše pa ih nemoš žicat, te misle da su bogovi jer rade i imaju, te su bahati jer nam ne znaju jezik i tako dalje. Pitajte bilo koga, dobro - hrpu ljudi, bi li imali što protiv da nemamo turista, svi će reći da bi to bilo prava stvar.

Nije da želim konkurenciju u tome, ali zašto ovi naši papani ne razmiju da je Hrvatu turist najbolji prijatelj? Koliko sam večera pojeo, koliko intoksicirajućih supstanci potrošio, koliko spolnih snošaja doživio zbog turizma? Što se dogodilo sa galebarenjem? Koliko nas je još ostalo? Je li to šteta?

Ljudi, prijatelji, Dalmatinci, egzotični smo, izazovni, na pravom mjestu u pravo vrijeme, jebozovni i jebežljivi (da čujem tko nije?), a možemo vraški rano u životu steći zavidnu količinu iskustva. Ljudi moji, djevojčice i dječaci, dame i gospodo, turist će doći na lijepu obalu jednom, al treba znati kako ga vratiti iduće godine. A nije teško. I ništa ne košta. I prekrasno je. Što se čeka? :D

- 18:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.10.2006.

Žene (kvazi sonet, napisao ja)

Žene

Kad u vrevi ljudskoj nema prava glasa
Kad u masi gustoj pogubiš sve nade
Krik il vapaj pusti čut će tvoja rasa
Da ti treba netko da ublaži jade

Vrijeme, tihi lopov, što ti život krade
I kuca sekunde isuviše duge
Tjera te da urlaš slatke serenade
Vabi te da dijeliš svoje male tuge

Poslije svakog pljuska na nebu su pruge
Bezbroj kiša čovjek preživjeti može
U škrinji mog srca gužvaju se duge
I od silnih boja iskačem iz kože

Od usta do usta, k'o pjesma bez glasa
Išao sam nijemo na putu do spasa

- 13:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Svi u napad, jedan je golman!

Ej, al kako sam se ja sinoć izguštao, evo, bruka bi me bilo kao akademskog građanina glorificirati najmiliju balkansku razonodu poslje ratovanja, al isto san ja Splićo u duši, nek san sad u ZGu... Ljudi moji, ja sam sinoć gledao nogomet. Nogomet! Ne bezidejno nabacivanje loptom, ne: stari - potrošeni, mladi - bezidejni, ne - nek netko drugi da gol. Jok, bato! Tko hoće, nek scrolla dolje do onog prošlog posta o balunu, pa nek vidi što sam napisao za Bilića, taj čovjek uljeva nadu i povjerenje, svaka mu čast. Postigao je da možemo s ponosom reći da Hrvati igraju NogomeT! No dobro, da nahvalim ljude koji su mi pružili veliku radost, jelte...

Prvo i prvo: Rapaić je čito zlo, zmija stara triput prefrigana, haj'mo to odmah riješit. Radit takve prekrasne svinjarije sa toliko godina, ma čovjeka bi trebalo na sud poslat zbog nanošenja duševne boli. Suze mi je na oči doveo, majke mi. O tome su mi djed i otac pričali kad su govorili da više nema velikih svestranih majstora! Kralj kraljeva!

Drugo i drugo: ako mali Kranjčar nešto ne zasere s karijerom, bit će isto takvo zlo. Pametan je da boli, samo još malo forme i iskustva, plašit će ga se na ulici. A ima i šut! Braća Kovač, Šimunić, Šimić, to mi trebamo, disciplinirane profesionalce.

Treće i najvažnije: Odakle su se stvorili Modrić, Ćorluka i Petrić, ja neznam, al ti momci pokazuju toliko ambicije, požrtvovnosti, inteligencije i, u krajnjoj liniji, čistog bezobrazluka, da se jednostavno moraš ceriti. Ćorluka je genijalac, Petrić odvlači pola protivničke obrane + zna ekšli bit opasan (za razliku od Olića koji je čisto psihološko oružje), a za Modrića mogu samo reći da moraš imat muda do poda za bit tako malen i gurat se na svaku loptu! Svaka čast!

A što se same igre tiče, to je ono gdje smo Engleze pomeli. Imaš prestarog Rapaića koji se konstantno vraća u obranu i intervenira, Imaš Ćorluku za kojeg više nitko nezna koju poziciju igra, imaš Roberta K. koji ne preza od ničega... Nema više stavit ime u napad pa očekivat da jedan radi čuda, malo sutra, svi u napad, složna braća kuću grade! Svi trče, ej, al tko od nas malđih pamti kad su Hrvati toliko trčali u nogometu? Bilić, ljudi moji, Bilić, Asanović, njihovo je to maslo. Jedva čekam vidjet daljnji razvoj situacije, jer je sad pred mojim omiljenim izbornikom najveći test - postići da se hrpa nadarenih balkanaca ne umisli i ulijeni. Toliko o nogometu, postam štogod o životu i alternativama, ili čak kakav literarni uradak kasnije danas :)

- 11:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 10.10.2006.

Horibilična poliesterska košulja

Evo su me prije zericu izgadile zbog moje prekrasne trash poliesterske košulje. Bijela je, konobarska, na tanke crne pruge, sve nekako evocira bubimira. One meni vele da je super za privlačit negativnu pažnju, a ja se na to samo musim. Jebi ga, bio sam pijan, bilo mi je hladno, a ova cura koja se u tom trenutku družila samnom je zaprijetila da će otići ako kupim trliš (a baš sam htio kupit trliš) pa sam kupio groznu poliestersku hiperseljačku košulju. Awwwww. Nek govore zle žene što hoće, ja je volim, kupit ću kravatu i bit emo :) ili indie :) ili neki alternativniji alternativac, što ja znam...

- 23:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Balun i jos neke sitnice

Elem, ne bi nitko tko me zna nako reko da san ja lud za nogometom, al, kvragu, uvijek me uhvati nervoza pred kakvu dobru utakmicu... Bilo mi je super kad smo protiv Andore pokazali da i golove znamo davat, a vidjet samouvjerenu Hrvatsku je jednostavno milina. Pogotovo nakon što sam nas gledao protiv Rusa onomad, gdje smo bili mlaki. Ej, al kako bi volio da nataremo Engleze, kako zbog arogancije kako zbog Bilića, koji mi je nešto sumnjivo simpatičan. Jel zato što je Splićo? Jel zato što mi je naočit? Jel zato što mi se čini da manje sere i mulja od ovih dosadašnjih izbornika? Tko zna...

No, toliko o balunu, sad za neke sitnice, doduše, noglo bi pričekat idući današnji post, al ajde. Bio mi je jučer prika, stukli smo neke jumbo q-packove, žuja, čito je neke moje pričice, pričali smo o glazbi i inim stvarima, a ja sam se osjećao kao crna pederčina, al i crne pederčine su ljudi pa eto. Nešto sam in touch wtih my feminine side ovih dana, valjda su mi žene dosadile... Pa, nitko mi ne brani da fantaziram... Ja sam zapravo u duši žena, nemojte nikome reć ;)

Eto, pederluk i nogomet u istom postu, ide to jedno s drugim. Mudra izreka: I pederi gledaju nogomet, samo ne razumiju... da su pederi!

- 15:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.10.2006.

Fragment rap pjesme, splitske, napisao ja

Nije dobro stari, kada u životu,
Gubiš dane maštajuć daš dobit na lotu
Kad te nije briga šta nikad nemaš para jer
Za kavu i cigare uvik dat će stara
Kad živiš cili život sa starcima u stanu
A njima baba i dida plaćaju hranu
I svi crnče osim tebe, a tebe boli kita
Para bilo je i bit će dokle god je svita
Žicaš kunu, žicaš poziv, žicaš đabe duvan,
Na ulici si odrasta, pečen i kuvan,
Ko starome stojadinu, neda ti se ništa,
Provjetri te bura, a opere kiša,
A nikome ne smeta jer su prike ko i ti
Svaki pari sa petnaest ko da ima sto i tri,
Išijas i artroza, nije vama život lak,
SIDA tu i tamo, al rak pluća ima svak,
Čin ti kapnu neke pare triba odma sve potrošit,
Žicat će te banda, ko će se sa slavon nosit,
I nikako kupit nešto šta stvarno vridi,
Morat ćeš posudit, ko zna kad ćeš opet vidit,
Sve raspeš bez veze, nemaš nikakvih želja,
Neš valjda bit tajkun poput glupih selja,
Koji rade pa imaju, šta to tebi treba,
Kad su fjaka i rutina darovi sa neba,
Da ti neko nudi posa, posla bi ga kvragu,
Reć ćeš samo «nije mama rodila budalu»

Nije dobro stari cila jugonostalgija
Da je bar neko vise sve na pravo misto stavija
Već deset nam je godina ustroj papilova
Drugi ljudi, druge price, al na jugu nista nova
Nismo navikli radit, i tako cila raca
Djed je bio lopov, otac mutikaša,
Pa se onda žalimo, život nam je bjedan,
Sedan Filozofira Radi samo Jedan
«Ko radi taj i krade», kako mudrost kaže
A kad kazes triba radit masa vice «Laže!»
Autocestu su nam gradili Bosanci
«Tako in i triba kad su gorštaci»
Glupe balije, ti bi njima jebo strinu,
Neka grade cestu ti ćeš jesti janjetinu
Kvragu cesta, kome triba cesta?
Za krasti bogu dane drugdje nema boljeg mjesta
Bilo bi predobro da te drugi puste stat
I onako ovdje nije presta drugi svjetski rat
Crveni i crni još uvik ližu rane
Tok povjesti zajebava, svako malo stane,
Ti bi strelja svakog stranca i par iljada Hrvata,
Ubija bi ćaću i rođenog brata,
Samo da je lada i sidit na zidiću,
Odati se ženama, travi i piću,
Pobožan si čovjek i slušaš dragog Boga,
Dok se on ne vrati nećeš ništa radit stoga.

- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mange i muzika

Evo se već satima relaksiram uz mangu "Great Teacher Onizuka" iliti "Veliki učitelj Đavolković", o simpatičnom propalitetu koji se našao za katedrom. Jako dobro i simpatično, gotovo me hvata grižnja savjesti jer sjedenje za kompom i čitanje japanskih stripova zvuči tako dorky.

Ma zaboli me, ha ha, super je manga. A danas sam otkrio da mi je promakla sjajna pjesma Zabranjenog Pušenja "Otpor stoko!", zadnja pjesma sa "Filđana viška". Precool rock pjesma, evo upravo zamišljam HC verziju, bila bi to dobra stvar. Totalno me inspirira i, kako bih reko, objašnjava mi lijepo zašto sam se zapravo navukao na rock in de first place.

- 17:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Još jedna poruka za sebe

Na kraju dana kojeg si proveo u žešćem mamurluku, u jednom od dužih perioda nejebice u životu, ne čitat 700 epizoda stripa o tipu koji nikako da se poševi sa svojom privlačnom cimericom zbog čega njih dvoje stalno piju. Pogotovo ako nemaš pojma o kojim trendy bendovima pričaju cilo vrime, pa se osjećaš šugavo i zbog toga.

OK, previše se super osjećam trenutno, uz sve svoje mane, da bi me tako nešto deprimiralo, ali isto je dobar savjet, jel da?

- 05:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.10.2006.

Platonski razgovori naroda južno slavenskoga

Ovako, nejebica pritišće na mozak. Zapravo toliko me stisla da mi se živo jebe na sve moguće načine, mentalno i fizički. Ono this both sucks and blows at the same time... Znači tijelo bi, ali mu se ne da i pozaboravilo je kako to ide, a u glavi isto bih, al zapravo me ubija kompleks manje vrijednosti i ovi neki filing zastarjelosti pa me se živo jebe oću li ili neću...

Dobio sam začudan kompliment. Navodno sam jedini čovjek na planetu koji može ženskoj reć da bi je jebao, točno tim riječima, a da se to umjesto u šamar pretvori u obostranu filozofsku raspravu, s paragrafima i argumentima za i protiv. Seks ništa, al platonsko druženje na kvadrat. Alkemičari su pretvarali mokraću u fosfor, a ja pretvaram sirovu i nepromišljenu požudu u kultiviranu diskusiju. Nije da znan kako, al ajde...

- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 07.10.2006.

Mental note

Pola litre zelene na prazan želudac. Ne. Ni pod kojim uvjetima. Ako se već buden tija ubit, a ne želin, ubit ću se na neki humaniji način, majke ti.

Svima koji su imali sjebanu većer zbog toga što nitko nije htio pit samnom, pa sam morao sam, znači svima koji su bili na rodjendanu u subotu, ispričavam se iz dubine duše. Posebno dobrim ljudima koji su me otrijeznili, i, ovaj, Petri Nagi, koja me je u nekom trenutku pokušala nešto pitati, al ja se ne sjećam koje sam pizdarije pričao.

- 23:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.10.2006.

Kratka apsurdna priča

Sasvim običan dan

Jutros sam se probudio i otjerao duhove iz svog kreveta. Bilo im je lijepo u mom krevetu, ali sam ih naprosto morao potjerati. Dosadilo bi im u roku od tjedan dana u svakom slučaju, a ja sam morao ustati baš danas.

Pokušao sam oprati zube, ali ne ide to bez četkice. Zapisao sam na komad leda da moram kupiti četkicu idući put kad to zapišem. Zatim sam bacio taj led u vatru. Umio sam se, ali nije pomoglo. Lice je još uvijek isto, koliko god ja trljao. Pomislio sam da bih se napokon trebao obrijati i pošao tražiti komad leda da i to zapišem ali leda više nije bilo pa sam zapisao na ruku. Oprao sam zatim ruke temeljito, barem nešto.

Izašao sam na ulicu, ali sam se morao vratiti natrag po probleme. Zamislite da netko dođe tražiti mene, a nađe samo moje probleme u mojoj sobi. Problema je bilo previše za natrpati u džepove, pa sam obukao jaknu, a zatim izašao na ulicu. Nisam učinio ni tri koraka, a neka me žena upitala što će mi jakna po tako toplom danu. Ja sam samo istresao džepove, i to od hlača, a ona je odjurila niz ulicu vrišteći. Valjda se sjetila da su joj problemi ostali u sobi. Ljudi su tako zaboravni.

Prošetao sam se do tramvajske stanice i zapalio cigaretu, sve u nadi da će tramvaj doći. Pustio sam pravi tramvaj da prođe, pa ušao u krivi. Bacio sam prije toga tek načetu cigaretu. Cigarete su stanka između dva tramvaja. Krivi me tramvaj odveo na pravo mjesto.

Dok sam vadio mobitel iz hlača, neki su mi sitniji problemi ispali na pod pa sam se sagnuo da ih pokupim. Što će mi mobitel, ako nemam problema? Našao sam na mobitelu dvije poruke. Jedna je bila obavijest o propuštenom pozivu, a druga upitnik na temu koga se vraga ne javljam kad me zovu. Izvukao sam tri problema iz jakne, onako nasumice, zapakirao ih u poruku i poslao. Da vidimo kako će im se to svidjeti! Ne bude li dosta, imam ja još…

Popio sam kavu, presjekao je koka-kolom i isprao usta cedevitom. Šankerica je tražila da platim, pa sam joj istresao nešto problema na šank. Oči su joj se stisnule sumnjičavo, mislila je da joj želim prodati priču. Objasnio sam joj da samo tražim novce. Rekla je da ih traži i ona. Od mene ih traži, da budem partikularan. Idi vraže gdje te traže, rekao sam joj pa platio. Kava džabe, kola mukte, cedevita badava, tako piše, ali šankerica ne zna strane jezike.
Probleme sam joj ostavio kao napojnicu, tko joj je kriv.

Otišao sam kod doktorice i tražio lijekova. Prepisala mi je doživotnu robiju sa prisilnim radom. Pokazao sam joj ispričnicu od mame, a ona se samo nasmijala. Zna ona da ja mame nemam, pa tražila da joj vratim pečat za recepte koji sam ukrao zadnji put kad sam bio kod nje. Čudo divno kakvo pamćenje žena ima, ja se ne bih sjećao tako davne prošlosti.

Neki me čovjek zaustavio na ulici, tvrdio je da me zna. Tvrdio je da sam ja onaj lik, da baš taj lik, kako se ono zovem? Pitao sam ga kako bih ja mogao znati ako on ne zna. Slegnuo je ramenima i otišao. Valjda me zamijenio s nekim.

U tom trenutku je naišao policajac. Osobnu kartu, zamolio me lijepo. Pitao sam može li članska iskaznica iz knjižnice, a on je rekao da može kladionički tiket što se njega tiče. Dao sam mu tramvajsku kartu, a on je nazvao stanicu i ustanovio da sam čist. Sigurno je došlo do neke pogreške, rekao sam mu, a on je rekao da ću morati s njim u stanicu da to potvrdimo. U stanici su me vidjeli, skinuli do gola i pogledali mi zube, pa rekli policajcu da me baci natrag u more. Ponudio sam im koji problem za rastanak, a oni su ustvrdili da nisu socijalna služba i poslali me na ulicu sa opomenom. I ljudi to nazivaju pravosuđem…

S noge na nogu odvukao sam se do pothodnika i pronašao svog poznanika beskućnika. Sažalio se nadamnom i ponudio mi povoljnu razmjenu – za svaki moj problem dati će mi dva svoja. Nisam htio poštena čovjeka tako zakinuti pa sam ga samo nažicao nešto sitniša. Evo ti i operi kosu, rekao je i dao mi je novčanicu od deset tisuća jugoslavenskih dinara. Nije mu se svidjelo što se oblačim kao propalica, pa je ponudio svoj kaput za moju jaknu. Ustanovio sam da mu kaput nema dovoljno džepova za moje probleme, pa sam ljubazno odbio i otišao svojim putem.

Tada mi je već bilo dosta svega, pa sam svratio do prijatelja na malo prezira. Nisam ga našao, ali njegov je cerek visio u zraku usred dnevne sobe. Čim sam progovorio dobio sam što sam tražio. Zazvonio mi je mobitel, zvao me prijatelj da se gonim iz njegovog stana. Rekao sam da nisam tu, a on je iskočio iza naslonjača i pokazao mi vrata. Sakrio se, kaže, kad je vidio da dolazim. Posegnuo sam u džep i bacio mu šaku problema u lice, ali on je bio brži i posprdno se nasmijao. Natjerao me da pokupim svoje probleme s poda i izbacio van.

Na ulici sam doživio udes, a nedugo zatim i brodolom. Nebo je palo na zemlju, ali me promašilo. Neki mi je lik gurnuo ogledalo pred lice, što nije osobito popravilo izgled ogledala. Pogledao sam ga upitno, a on je šakom tresnuo ogledalo i razbio ga. Shvatio sam poruku i izgubio se prije nego uzrokujem još kakvu nesreću.

Put me nekako odveo do groblja. Sjeo sam podno nečijeg spomenika i uživao u miru i tišini. Zbog silnih problema po džepovima nisam se mogao udobno namjestiti, pa sam ih rasprostro pred sobom. Predložio sam stanovnicima groblja da uzmu koji, kada ih je smrt već lišila njihovih. Nisu bili baš pričljivi. Spustila se večer pa sam se vratio u sobu, uzevši svoje probleme sa sobom.

Našao sam sobu u neredu. Takvu sam je bio i ostavio. Namjestio sam krevet i povadio probleme iz džepova. Bilo ih je više nego jutros. Posložio sam ih po krevetu i čekao da se duhovi sjate. Nije im dugo trebalo. Izašli su iz zidova, iz knjiga, iz odjeće, iz problema. Pustio sam ih da se igraju neko vrijeme, a zatim ih ušuškao u krevet. Smjestio sam se među njih, zagrlio one najbliže i krenuo na put prema snu.

Sutra ću se valjda opet probuditi. Nije da mi se da, ali morat ću. Zato što će duhovima dosaditi dijeliti krevet sa mnom. Apsurdno, znam, ali tako je to. Čak i duhovima dosadimo prije ili kasnije.

- 23:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.10.2006.

Vratio se kući na trenutak

Ovo zapravo pišem u nedjelju, ali samo zato jer se od kuće nisam mogao loggat. Posjet Splitu ostavio me punim dojmova pa cu to podjelit u nekoliko postova i raštrkat kroz ove dane kojih me nije bilo.

Tako sam se vratio u Split, ništa od (najavljenog) dočeka, što ćeš, kad se vrati vitez na dvor sve se dvorske dame okupe, al za ludu ništa... Oh well, na nekakvoj sam kavi završio, najbolja me prija oduševila zato što je ona cakano moje malo iskričavo stvorenje, a bila je tu i ova na koju su me ranije tog dana podsjetili mejdeni al njoj bas i nije bilo baza sto me vidi. Smeta joj sto previše viceva pričam, a tko može zamisliti ludu koja ne govori? I tako, meni moj život, njoj njezin, na kraju se mrtvi broje, pa cemo vidit gdje će tko osvanuti... Šteta, znate, jer kako reće ona ćelava budala iz "Kite u Billa", ovde zamislite blesavi glas: "Slatka mala!"

Vidio sam ponovo brata, bilo mi nemoguće drago, ma k vragu, bilo mi je drago vidjeti cijelu familiju. Manje su se svađali, oprezni su oni oko mene, znaju da sam lud i nestabilan i da vrag može odnjet šalu svaki čas... A vole oni mene, gdje bih bio bez njih... A i o brajkanu sam otkrio nekoliko stvari koje nisam znao, he he...

Pokazivao sam okolo svoju svježu kratku apsurdnu priču, dobila je dobre kritike, evo sam na kolodvoru bio na kavi s ovom prijom, uhvatio sam dvije cure za žrtvu ali im se stvarno svidjela priča, pa će ona biti idući post. Radi se o tome kako sam bio sjeban cijeli deveti mjesec, sa ironijskim odmakom, jelte...

- 22:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.10.2006.

Metaforičnost fudbalera metalčina iz engleske

Ja nisam metalac. Obožavam Dylana, on mi je bog, Reed i Bowie su mi ko stričevi, Neal Young mi je pojam. Al majke mi, kako mi je sad super sjela "The Evil That Men Do" od Maidena, ne mogu opisat. Stojim ja na prozoru, pušim duvan, a trešte Mejdeni, ljudi prolaze, ja se kesim sam sebi. Mislim, pompozno je, jeftini okultizam, je sve to, al ljudski jezik obiluje metaforma, zapravo uglavnom se na metaforama i temelji. Tako da sam se totalno poistovijetio sa tom svari jer lijepo opisuje moje doživljaje vezane za ovu jednu ženskicu. Eto pjesma, onaj dio koji mi nešto znači, pa sami prokužite što je tu bilo...

Love is a razor and I walked the line
On that silver blade
Slept in the dust with his daughter
Her eyes red with
The slaughter of innocence
But I will pray for her
I will call her name out loud
I would bleed for her
I only I could see her now

Living on a razors edge
Balancing on a ledge

The evil that men do lives on and on...

Loš sam ljudi, znam, al eto. Da sam išo sam sažet ne bih mogo bolje, iako bi bilo manje pompozno, po svoj prillici. Za sve metalce, neka znate, serem ja po metalu kad god treba, nije to moja brija, al "Seventh Son of a Seventh Son" od Maidena je album i po i znači mi nešto u životu, čak i ako predstavlja trash u meni. Što ću, ja sam loši mali satir...

- 12:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ljeto

Tamo gdje te vole tvom liku uz prkos
Na granici mora, kamena i snova
Tamo gdje tišina satire sav ponos
Svaki je trenutak uspomena nova

Jedrimo na vjetru iznad moga krova
Misli su nam pijesak, nestaju u valu
Bez ijedne riječi more birše slova
Što ih tvoji prsti brazdaju na žalu

Čak i kada šaku stisnemo u jalu
Pustimo da raste sjeme sviju zala
Prepustit se treba zagrljaju malu
Znati da je suza maskirana šala

Ljeto su u vijeku samo oni sati
Kada lutalica bude hodočasnik

- 03:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

De conversatio cum amiga (na lošem latinskom)

I tako sam bio većeras na partiji rizika sa prijateljima, sve u svrhu odbediranja prije koju je zbedirao njen bivši. Pa smo malo popili, pa smo puno pričali. Ajde, smirk sa face, ja se sa ljudima prvenstveno volim družiti, još ako mi imaju što pametno za reći... A ova prija je imala.

U svakom slučaju, rekla mi je zanimljivu stvar o meni, ne doduše nešto čega nisam bio svjestan, ali lijepo je vidjeti da te netko kuži. Rekla je da zna zašto me se žene prepadnu, čak i ako im se svidim u prvi mah. Naime, ona je došla do zaključka da ja svijesno ignoriram sve što je loše kod osobe u koju sam se odlučio zaljubiti, pa da se svi plaše bit govna, a svi ljudi to jesu s vremena na vrijeme, svi se plaše bit govna oko mene da me nebi povrijedili ili razočarali. A to stvara nemoguć presing da se bude super dvaestčetri sata dnevno. Znači, a u pravu je, ako pokušaš, ne, ako uspiješ izvući sve najbolje iz nekoga, ako mu pokažeš točno koliko sjajan i značajan može biti, on se prepadne jer mu se čini da ti nikako ne može uzvratiti istom mjerom. To da ja ne tražim ništa slično od nikoga, to je svjesna moja prija, al ne baš i ostale žene, I guess...

Volio bih znati kako se to zaljubljuju ljudi kojih se žene ne preplaše. Što im ide kroz glavu, čemu im služi sve to, veze, seks, intima, što li... Volio bih biti jednom s nekom koja se neće preplašiti. Al, jebi ga, satirska sudbina...

Evo, ovaj put ide pjesma, loša pjesma, kao nekakav sonet al u dvanaestercu, pa nije pravi sonet, a tema je ljeto, jer je ljeto moje godišnje doba... Enjoy!

- 03:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.10.2006.

Jedna stara pričica o srednjoškolskom kafanskom životu

Not Alone

Nikotinski dim prodire u pluća...

Kome trebaju cigarete, neka samo sjedne na posljednji prazan stolac u našem kafiću. Pet ljudi, šest ljudi, sedamnaest ljudi... Djevojke živčane zbog kofeina, kašnjenja menstruacije i grižnje savjesti ogovaraju mladiće unesene u pikado, kladioničke tikete i sunčane naočale...

Alkohol u bocama iza šanka... Tako blizu, a tako daleko... Bog je tu negdje, uglavnom u psovkama. Ponekad mi baci ohrabrujući pogled preko ramena mog odraza u ogledalu. Odraz je danas čudan, pomalo neobrijan, poprilično neispavan, zavaljen u svoju stolicu...

Fundamentalisti su tu, separatisti u novom kafiću preko puta. Kažu da je veći i da ima ženskog konobara. Za pet minuta ovdje neće biti nikoga... Možda ja ostanem... Za sve ove ljude ionako nisam više od odraza u ogledalu. Neznam što bih promjenio da odem.

Čekaj, ako je dosadno, ako nitko ne želi čuti ništa novo, zašto se ne zabavimo malo? Zašto ne bih uzeo ovu kriglu i pogodio ono dosadno stvorenje tamo? Udarim, recimo, onu beskrajno ispraznu kozu koja se skanjiva nad nekom sličnom životinjom... Naočale bi joj se razbile, istina, pa bi joj vjerojatno staklo otišlo u oči, ali kakva je šteta? I ovako ne želi vidjeti dalje od svog nosa...

Bože, kakve mi pizdarije padaju na pamet? Crne misli – nije dobro! Think happy thoughts, think happy thoughts, think happy thoughts...

U ogledalu se čovjek sa stola do mog ustaje i promatra čašu koju drži u ruci... Strahovito je vruće i zagušljivo. Trenutak se sunce presijava na staklu, a tada čaša juri prema tjemenu mog odraza. Eksplozija boli i crnilo pred očima... Rušim na pod, a ljudi vrište dok staklo pada oko mene...

Nikotinski dim prodire u pluća...

- 13:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još jedan pokušaj

Evo mog drugog pokušaja da vodim blog. Prošli je propao jer mi je život kaos, nestalno nešto, teško za popratit, a opet isprazno. Između neredovitosti i nevažnosti ode blog k vragu.

Dvije stvari bih trebao napraviti, zapravo petsto dvije, al dvije bi pomogle. Prvo, trebao bi(h) sredit život, a tu jedan blog pomaže. Kad bih bio u stanju svaki dan nekog vraga napisati, to bi bilo veselo. Imao bi mi život kontinuitet. Drugo, moram postići da mi se neki vrag u životu događa, tako da imam što napisati kad sjednem pred kompjuter.

OK, sad će tko god ovo bude čitao reći, stani, pa ovaj lik nema života, što će kome takav luzer. Ma stvar je u tome što je imam život, poprilično živopisan s vremena na vrijeme, al nemam samopouzdanja. Ega mi fali, ili ga drpim nekome drugome, parazit kakav jesam. Pišem priče, dobre priče, pišem pjesme, loše pjesme, gledam filmove, volim žene, uživam u porocima, studiram... Al sve to mi prozuji nekako pokraj mene i nikako da složim kakvu dobru osobnost...

Nego, eto, uvod kakav ste već vidjeli sto puta, ajde da za slijedeći post pošaljem štogod pričice, vele ljudi da sam niškorist al da "umem priču da složim". Eto, uživajte...

- 12:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31