Ovo zapravo pišem u nedjelju, ali samo zato jer se od kuće nisam mogao loggat. Posjet Splitu ostavio me punim dojmova pa cu to podjelit u nekoliko postova i raštrkat kroz ove dane kojih me nije bilo.
Tako sam se vratio u Split, ništa od (najavljenog) dočeka, što ćeš, kad se vrati vitez na dvor sve se dvorske dame okupe, al za ludu ništa... Oh well, na nekakvoj sam kavi završio, najbolja me prija oduševila zato što je ona cakano moje malo iskričavo stvorenje, a bila je tu i ova na koju su me ranije tog dana podsjetili mejdeni al njoj bas i nije bilo baza sto me vidi. Smeta joj sto previše viceva pričam, a tko može zamisliti ludu koja ne govori? I tako, meni moj život, njoj njezin, na kraju se mrtvi broje, pa cemo vidit gdje će tko osvanuti... Šteta, znate, jer kako reće ona ćelava budala iz "Kite u Billa", ovde zamislite blesavi glas: "Slatka mala!"
Vidio sam ponovo brata, bilo mi nemoguće drago, ma k vragu, bilo mi je drago vidjeti cijelu familiju. Manje su se svađali, oprezni su oni oko mene, znaju da sam lud i nestabilan i da vrag može odnjet šalu svaki čas... A vole oni mene, gdje bih bio bez njih... A i o brajkanu sam otkrio nekoliko stvari koje nisam znao, he he...
Pokazivao sam okolo svoju svježu kratku apsurdnu priču, dobila je dobre kritike, evo sam na kolodvoru bio na kavi s ovom prijom, uhvatio sam dvije cure za žrtvu ali im se stvarno svidjela priča, pa će ona biti idući post. Radi se o tome kako sam bio sjeban cijeli deveti mjesec, sa ironijskim odmakom, jelte...
Post je objavljen 04.10.2006. u 22:49 sati.