satirijaza

Kratka autoironična pričica (by me, ofkors)

Sportska nacija

Bilo je to samo pitanje trenutka. Novi sport, otvoren za sve, od djeteta do djeda, u kojem svi imaju šanse biti prvaci - ubijanje službenika državnog aparata slobodnim stilom. Svi se živi natječu tko će srediti više pandura, tko će zbrisati više birokrata, tko će likvidirati beskorisnijeg političara. Lijevi i desni napokon ujedinjeni protiv onih gore, rezbare ureze na štapove i skupljaju bodove. Brže, više, jače, igre bez granica.

Student frustriran bahatošću ušančenih komunističkih relikata po šalterima diljem države golim rukama skače na iritantnu i nesposobnu službenicu; ogorčena majka silovanog dječaka istrčava iz crkve urlajući od radosti i drži za kosu odrezanu glavu svećenika; moralno okradeni veteran tjera lažnog ratnog invalida da sam sebi napokon nanese navodne ozljede zbog kojih već deset godina cucla obilnu mirovinu; otpušteni radnici do stečaja izrabljena tvornice strojeva izvlače korumpiranog suca iz auta i pale ga let-lampom. Rustični pater familias zabija djedov crnokošuljaški nož u leđa lažnog desničara koji ga je zavio u jednu savim drugačiju vrstu crnine. Vatreni socijalist raznosi granatom ručne izrade luksuzni stan samozvanog ljevičara ne bi li barem malo smanjio klasne razlike.

Nema gomila po ulicama, barem ne onih s vilama i bakljama u lovu na moderne krvopije. Djeca se igraju, pekari dostavljaju kruh, mladići i djevojke zagrljeni pričaju o glazbi. Prava idila, dok netko neprimjetan, neugledan i običan ne izvuče očevu dugu devetku i prosvira kakvom policajcu glavu. Lijeno sunčano poslijepodne, dok čudnovato vitalni djedice ne ispale rafal iz derutnih kalašnjikova na blindirani auto kakvog lokalnog moćnika. Prekrasan dan, dok se stakleni prozori na obližnjoj školi ne rasprše od samoubilačke eksplozije kakvog djeteta. Počinitelji bježe, a narod s užitkom navija. Tolika solidarnost nije viđena još od doba narodnoosolobodilačke borbe.

Jutros je sazvana sjednica sabora u svrhu suzbijanja alarmantnog trenda ubijanja javnih osoba od strane javnosti. Banda sastanči, a mi večeras dižemo u zrak sve novoizgrađene vjerske objekte u regiji. Razlog? Mi smo kršćani iz katakombi i odbijamo dalje gledati kako se licemijeri pogano šepire po betonskim bunkerima. Tko boga voli, nek' na vjetru moli. Svi će oni doći na red. Kad se male ruke slože, sve se može.

Strani mediji skeptično gledaju na naše malo redefiniranje pojma demokracije. S druge strane, hvale nam rapidni pad stope korupcije, efikasniji rad sudova, te izuzetan napredak sekularizacije društva. Čak se i stopa uličnog kriminala drastično smanjila jer su svi previše zaokupljeni bavljenjem sportom.

Televizija radi. Javna, nepolitička. Cijeli svijet gleda. Vidimo se na olimpijadi.