satirijaza

srijeda, 22.11.2006.

Kratka (nadam se) kontemplacija o fudbalu i jos stogod

Utakmicu Izrael - Hrvatska gledao sam u kafani s nekim prijateljima s faksa i jednim BBBom koji kao ide po stadionima gledat utakmice i tako to. E sad, ja sam gledao utakmicu kao i uvjek, tiho, pozorno i brutalno koncentrirano. Jebi ga, volim taj sport i cijenim kvalitetu i detalje u dobroj igri, ne želim da mi ništa promakne. S druge strane, ovaj je kao strastveni navijac samo urlao nekakve blesave pjesme i uopce nije obracao paznju na igru. Samo je govorio, ma dobit cemo mi to i gotovo. Stvarno steknem dojam da sam ja zapravo uzivljen u nogomet a da takvim tipovima nogomet zapravo nista ne znaci.

Sto se drugog tice, nesto mi je s blogom otislo u krasni K. Prvo, fali hrpa komentara, prosli post je jednostavno nestao, a kad probam komentirat nesto nekom, ne mogu promjenit identitet na sadasnji blog nego mi stalno stavlja identitet od proslog bloga (od kojeg sam davno odustao). Dobro, jest da ja u blogosferi ne razlikujem kurac od motike, al malo me deprimira.

Do javljanja...

- 21:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 18.11.2006.

"Sivi kamijon crvene boje" - došlo mi je povratit

Netko mi je izbrisao post a naisam bio ja. Hmmmm....

Ok, ponovno, svatko tko ovaj film nije shvatio kao jezivu srpsku propagandu bio je zrtva srpske propagande.

- 15:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2006.

Eduardo je naš!

Bogte klanja danas u Izraelu!

Ok, ja Biliću stavljam sliku na zid, čovjek je uspio pobijediti i bez Rapajića, al ljudi, koja utakmica...

Izraelci su se borili kao lavovi i s ovakvom igrom imaju možda i nade za biti drugi u skupini, poslije nas, he he...

Znači, prvo i prvo, Eduardu pljesak jer se čovjek zna postaviti, primiti i zabiti, što se od napadača i traži! Čovjek je Hrvat, makar malo tamniji od prosječnog, he he... Ali prava legenda ovdje je definitivno - Petrić! Zašto? Pogledajte prvi gol. Kako je došlo do penala? Nije to bio loš povratni pass, nije to bio slab povratni pass, al majke ti, koliko čovjek bolesne ambicije mora imati za zaletiti se kao Petrić za tom loptom? Takav se jednostavno rodiš i bog... A kod četvrtog (čini mi se) gola, Petrić je sam samcat, manijak kakav je, uletio u protivničku obranu i zadržao loptu dok se nisu pojavili Babić i Eduardo da se s tom loptom nešto i napravi. Pljesak za bezobraznog luđaka, to je nogomet!

OK, toliko o napadu, sada vezni red. Prvo da kažem, Ćorluka se večeras nije ubacivao u sredinu jer je Srna ipak nešto manje epitom čistog zla od Rapajića pa nije toliko masakrirao protivničku obranu, što će reći da se držao ponešto i natrag, zbog čega je Ćorluka mogao stajati i u obrani. S druge strane Kranjčar je sramotio Izraelce! Primi loptu i doda, bio na njemu jedan igrač ili pet. Kroz cijelu sredinu, nađe pet centimetara i protjera loptu kroz njih. Il' se meni čini ili je čovjek našao poziciju za sebe... A sada, (tam-ta-ta-tam), kralj kraljeva - Luka Modrić! Rekao sam već jednom da taj mali ima muda do poda, ali čini mi se da nisam dovoljno rekao. Tko je vidio onu boleštinu na samom početku, gdje je kroz sredinu proigrao cijelu Izraelsku obranu, razumije o čemu pričam. Gdje god se odbije lopta, on je tamo, pokupi je bez pardona i šalje naprijed. Svaku loptu! Nevjerojatno nešto... Gledam li ja novog Maradonu u nastajanju ili se samo meni čini? Trči, gura se, ne da se, dribla, bezobrazluk čisti, još od tolišnog kepeca, ma što da kažem, mali mi stavlja smješak na lice!

Što se obrane tiče, nisam zadovoljan... Dobro, Izraelci su večeras krv pljunuli na terenu, svaka im čast, ali mi smo, kao, poznati po bijesnoj obrani, ali ovo večeras nije bilo prezentabilno... Dva od tri gola bili su čisti kiks (prvi i zadnji). Isprašit će ih Bilić, bit će fanatični slijedeći put.

Zašto se ne sekiram zbog tri primljena gola? Zbog Bilića, eto zašto. Tko je gledao utakmicu, mogao je primjetiti kako se lijepo timski igra. Ništa ofsajd, ništa prekršaji, ništa iz prekida... Jedan bezobrazlukom i ambicijom zarađeni penal i tri gola iz igre! Hrvatska koja zabija? Mmmmmm! Bilić, ljudi moji, Bilić, Prosinečki, Asanović, oni znaju kako se igra nogomet! Nije važno što ih primaš ako ih zabijaš, zna se. Dosta je impotentne Hrvatska koja ne može u sat i pol zabiti gol, ova ih da četiri, a da je bilo više sreće, pitaj boga koliko bi ih bilo!

Sretan sam, jednostavno sam sretan, a nastavi li se ovako, Hrvatske će se plašiti po svim stadionima svijeta. Rekao je danas netko u kafiću: "Bog je Židov, sudac je Bask, al Vrag je, ljudi, Balkančina teška!" :)

- 22:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2006.

Zovite me Safet

Zasto da me zovete Safet? Eh, well, po riječima ove prijateljice, ja neznam barit žensku, ja ih znam samo "safatat", što god to bilo. Na hrvatski se prevodi kao "spopasti"... U svakom slučaju, navodno, kad ja neku žensku "safatam" protiv toga nema pomoći, ono, ide kontra zdravog razuma i ženska me nemože odbiti... Tako bar kaže prija, ja sam skeptičan... U svakom slucaju, ona je to rastrubila po faksu, a i ja sam spomenuo jer je presmiješno, pa su me neki simpatični bosanci proglasili Safetom. Bas mi se svidja...

U svakom slučaju, ovih sam dana totalno kaotičan i neorganiziran, što je uočljivo iz nedostatka postova na blogu, jelte... U svakom slučaju, nije da mi se ništa ne događa u životu, nego o većini stvati nesmijem pisati, jer su highly calssified, osim jedne koju naprosto moram spomenuti...

Tam-da-da-dammm... Imam curu! (Ne smijem je hvaliti jer ću se ureći, samo da znate, prekrasno je malo stvorenje, totalno po mom ukusu, ma što da kažem, presretan sam... S druge strane, ja sam uvijek sretan kad itko želi imat posla samnom, tako da izvlačite iz toga što hoćete...)

Eh, da, Auspusi, avangardni-soft core punk band iz Splita, opako spremaju novi album, kad bude štogod na netu stavim link, ljudi su jednostavno prirodni antidepresiv (a i jedan od njih mi je basist iz bivseg benda i najbolji prika, pa ono...) Evo upravo slusam jednu njihovu novu stvar i da imam ideje kako, stavio bih vam je na net da je i vi cujete...

Ok, bit ce neka pjesma ili prica ubrzo, nadam se...

- 23:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 04.11.2006.

Mala škola depresije, kroz pričicu koje napisah

Il Monstro

Skutrili smo se u uglu sobe i pokrili glavu rukama. Nema nikoga da nas izudara i to me izjeda. Batine su uvijek bile bolje od grižnje savjesti. Kad dobiješ batine platio si svoje grijehe. Sve ti je priznato. Kad dobiješ batine postojiš. Bol je samo impuls, pokazatelj da nešto nije u redu, vrisak tvoga tijela da nešto
treba mijenjati. Kada prestaneš osjećati bol više ne možeš znati jesi li normalan ili si lud. Svi znakovi nestanu, svi putokazi, sve skretnice i izgubljen si u ništavilu. Masa nekrotičnog živčanog tkiva, okoštala srca, ovisnik o sedativima, mrtav.

Nekakva muzika svira. Tresem se sam od sebe, potpuno izvan ritma. Ne osjećam je više. Sva bol i nezadovoljstvo u tonovima i stihovima prolaze pokraj mene. Nisam više u stanju služiti svojim herojima. Nisam više u stanju dodirnuti duše ljudi oko sebe, njihov mrak, njihovu tugu, njihove predrasude i strahove. Ne osjećam bol, ni svoju, ni tuđu. A tako želim, tako želim cijediti tu bol iz ljudi, napajati se njome, hraniti se njome, drobiti je i čupati dok se ne pretvori u radost. Tako je želim ponovo osjetiti bez da slegnem ramenima, bez da dopustim drugima da budu ono što jesu, bez da dopustim sebi da budem samo čovjek. Binarne opozicije. Bez boli nema radosti, a ja sam tako umoran, tako bezvoljan.

Dlanovi mi se pomiču, a prsti titraju sami od sebe. Borim se sam sa sobom. Teško je proizvesti radost iz boli. Jako je lako proizvesti puno boli iz malo boli. Najlakše je ne učiniti ništa.

Slike u mojoj glavi. Previše je sklopova popucalo dok sam sustavno uništavao svoj živčani sustav. Moje Ja je predugo bilo pušteno s lanca, predugo je bilo bez poraza. Kad li sam isključio tu opciju? Živim s neuništivim čudovištem koje se služi mojim obamrlim tijelom. Jesam li postao čudovište kada sam se odlučio odvojiti od svijeta ili sam uvijek bio čudovište koje je samo čekalo da se dogodi? Kauzalitet. Zamršena jedna stvar.

Čudovište ne podnosi bol. Čudovište poriče smisao postojanja boli, barem boli koju bi ono trebalo osjećati. Čudovište će me radije svesti na nivo biljke nego osjetiti bol. Ja mrzim čudovište. Sve u meni vrišti protiv njegovih želja, njegovih potreba, jer znam da će se čudovište izvući bez da osjeti bol, a grižnja savjesti će biti samo moja. Radije ću se spustiti na razinu biljke nego dopustiti čudovištu da vlada mnome. Tako smo postali biljka, čudovište i ja.

Volim pravdu. Voli je i čudovište. Ne doživljavamo je na isti način. Čudovište zna sve, može sve i želi da svijet kleči pred njim. Ja razumijem dovoljno, mogu štošta i želim da svijet malo bolje funkcionira. Čudovište želi udarati ljude, uništavati im umove i volju, bez da ikada pusti krv, bez da ikada ubije ikoga. Mrtav čovjek ti ne može lizati cipele. Ja se želim boriti s ljudima, kršiti njihovu moć i njihova mala carstva, njihova mala čudovišta, izjednačiti ih sve pred svijetom, pokazati im da krvare baš poput mene i ubiti svakog tko ne želi priznati da ista pravila vrijede za sve. Jedini je problem što u posljednje vrijeme nisam siguran tko je od nas dvoje u pravu, ako itko. I tako vegetiram, zato što smo i čudovište i ja tvrdoglavi.

Sjedimo u uglu sobe i krijemo se od svijeta. Zaključani smo u jednom tijelu, obamrlom, tromom, krhkom i neprocjenjivom tijelu. Perverzije i blagoslovi mi struje kroz ono malo moždanih stanica koje su još uvijek pod naponom. Vidim svijet u plamenu. Vidim vezane žene i muškarce. Vidim trošne zidiće i bezvoljne ljude. Vidim sjaj u očima dječaka i djevojčica. Vidim svjetinu kako linčuje debelog političara koji ima moje lice. Vidim sebe kako dozivam ljude na molitvu s vrha minareta najljepše džamije na svijetu. Suze mi teku niz lice, jer ne znam čije su to misli. Ostajem sjediti tu i grizem se jer u krajnjoj liniji griješim propustom.

Trebali su me tući kao dijete onda kada sam to bio zaslužio, a ne onda kada im je život išao na živce. Možda bi znao za što kriviti sebe, a za što kriviti njih. Možda bi zatukli čudovište u korijenu. Ah, možda… Možda, možda, možda… J

- 20:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30