satirijaza

srijeda, 15.11.2006.

Eduardo je naš!

Bogte klanja danas u Izraelu!

Ok, ja Biliću stavljam sliku na zid, čovjek je uspio pobijediti i bez Rapajića, al ljudi, koja utakmica...

Izraelci su se borili kao lavovi i s ovakvom igrom imaju možda i nade za biti drugi u skupini, poslije nas, he he...

Znači, prvo i prvo, Eduardu pljesak jer se čovjek zna postaviti, primiti i zabiti, što se od napadača i traži! Čovjek je Hrvat, makar malo tamniji od prosječnog, he he... Ali prava legenda ovdje je definitivno - Petrić! Zašto? Pogledajte prvi gol. Kako je došlo do penala? Nije to bio loš povratni pass, nije to bio slab povratni pass, al majke ti, koliko čovjek bolesne ambicije mora imati za zaletiti se kao Petrić za tom loptom? Takav se jednostavno rodiš i bog... A kod četvrtog (čini mi se) gola, Petrić je sam samcat, manijak kakav je, uletio u protivničku obranu i zadržao loptu dok se nisu pojavili Babić i Eduardo da se s tom loptom nešto i napravi. Pljesak za bezobraznog luđaka, to je nogomet!

OK, toliko o napadu, sada vezni red. Prvo da kažem, Ćorluka se večeras nije ubacivao u sredinu jer je Srna ipak nešto manje epitom čistog zla od Rapajića pa nije toliko masakrirao protivničku obranu, što će reći da se držao ponešto i natrag, zbog čega je Ćorluka mogao stajati i u obrani. S druge strane Kranjčar je sramotio Izraelce! Primi loptu i doda, bio na njemu jedan igrač ili pet. Kroz cijelu sredinu, nađe pet centimetara i protjera loptu kroz njih. Il' se meni čini ili je čovjek našao poziciju za sebe... A sada, (tam-ta-ta-tam), kralj kraljeva - Luka Modrić! Rekao sam već jednom da taj mali ima muda do poda, ali čini mi se da nisam dovoljno rekao. Tko je vidio onu boleštinu na samom početku, gdje je kroz sredinu proigrao cijelu Izraelsku obranu, razumije o čemu pričam. Gdje god se odbije lopta, on je tamo, pokupi je bez pardona i šalje naprijed. Svaku loptu! Nevjerojatno nešto... Gledam li ja novog Maradonu u nastajanju ili se samo meni čini? Trči, gura se, ne da se, dribla, bezobrazluk čisti, još od tolišnog kepeca, ma što da kažem, mali mi stavlja smješak na lice!

Što se obrane tiče, nisam zadovoljan... Dobro, Izraelci su večeras krv pljunuli na terenu, svaka im čast, ali mi smo, kao, poznati po bijesnoj obrani, ali ovo večeras nije bilo prezentabilno... Dva od tri gola bili su čisti kiks (prvi i zadnji). Isprašit će ih Bilić, bit će fanatični slijedeći put.

Zašto se ne sekiram zbog tri primljena gola? Zbog Bilića, eto zašto. Tko je gledao utakmicu, mogao je primjetiti kako se lijepo timski igra. Ništa ofsajd, ništa prekršaji, ništa iz prekida... Jedan bezobrazlukom i ambicijom zarađeni penal i tri gola iz igre! Hrvatska koja zabija? Mmmmmm! Bilić, ljudi moji, Bilić, Prosinečki, Asanović, oni znaju kako se igra nogomet! Nije važno što ih primaš ako ih zabijaš, zna se. Dosta je impotentne Hrvatska koja ne može u sat i pol zabiti gol, ova ih da četiri, a da je bilo više sreće, pitaj boga koliko bi ih bilo!

Sretan sam, jednostavno sam sretan, a nastavi li se ovako, Hrvatske će se plašiti po svim stadionima svijeta. Rekao je danas netko u kafiću: "Bog je Židov, sudac je Bask, al Vrag je, ljudi, Balkančina teška!" :)

- 22:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Dobro, tko me zna, misli da zna čiji je ovo blog. E pa nezna. Ima ih koji bi me nazvali propalicom. Propalica bih bio kad bih propao, al svaki put kad se sve složi da definitifno i nepovratno odem k vragu, vrag se umiješa i vrati me među žive. Samo mu ja falim dolje, nije ni on lud. Ima ih koji bi me nazvali parazitom, e sad ti bi bili malo bliže istini. Ja bih se deklarirao simbiotom. Ako me lijepo zalijevaš i tetošiš kad sam u krizi, dovoljno ti često kažem stvari koje ti nitko drugi ne bi rekao. Ima takvih koji bi se drznuli i proglasili me psihijatrijskim slučajem i ti bi bili u pravu. Imam dijagnozu, nije me sram. Imam ih više. Čiji je ovo blog? Ovo je blog liječenog alkoholičara, splitske đankete amatera, ciničnog klinca koji se trebao roditi na nekom drugom mjestu u neko drugo vrijeme, negdje gdje se sa dvadeset ne bi osjećao kao ima sto. Ovo je blog pripovjedača, pjesnika, bekrije, sotonskog entuzijasta, neočekivanog ljubavnika, nesuđenog umjetnika. Ovo je blog Fanta Špadi, vaše osobne dvorske lude. Dopustite mi da vas zabavim, možda ponekad i uspijem. :)

Linkovi