satirijaza

De conversatio cum amiga (na lošem latinskom)

I tako sam bio većeras na partiji rizika sa prijateljima, sve u svrhu odbediranja prije koju je zbedirao njen bivši. Pa smo malo popili, pa smo puno pričali. Ajde, smirk sa face, ja se sa ljudima prvenstveno volim družiti, još ako mi imaju što pametno za reći... A ova prija je imala.

U svakom slučaju, rekla mi je zanimljivu stvar o meni, ne doduše nešto čega nisam bio svjestan, ali lijepo je vidjeti da te netko kuži. Rekla je da zna zašto me se žene prepadnu, čak i ako im se svidim u prvi mah. Naime, ona je došla do zaključka da ja svijesno ignoriram sve što je loše kod osobe u koju sam se odlučio zaljubiti, pa da se svi plaše bit govna, a svi ljudi to jesu s vremena na vrijeme, svi se plaše bit govna oko mene da me nebi povrijedili ili razočarali. A to stvara nemoguć presing da se bude super dvaestčetri sata dnevno. Znači, a u pravu je, ako pokušaš, ne, ako uspiješ izvući sve najbolje iz nekoga, ako mu pokažeš točno koliko sjajan i značajan može biti, on se prepadne jer mu se čini da ti nikako ne može uzvratiti istom mjerom. To da ja ne tražim ništa slično od nikoga, to je svjesna moja prija, al ne baš i ostale žene, I guess...

Volio bih znati kako se to zaljubljuju ljudi kojih se žene ne preplaše. Što im ide kroz glavu, čemu im služi sve to, veze, seks, intima, što li... Volio bih biti jednom s nekom koja se neće preplašiti. Al, jebi ga, satirska sudbina...

Evo, ovaj put ide pjesma, loša pjesma, kao nekakav sonet al u dvanaestercu, pa nije pravi sonet, a tema je ljeto, jer je ljeto moje godišnje doba... Enjoy!