Ej, al kako sam se ja sinoć izguštao, evo, bruka bi me bilo kao akademskog građanina glorificirati najmiliju balkansku razonodu poslje ratovanja, al isto san ja Splićo u duši, nek san sad u ZGu... Ljudi moji, ja sam sinoć gledao nogomet. Nogomet! Ne bezidejno nabacivanje loptom, ne: stari - potrošeni, mladi - bezidejni, ne - nek netko drugi da gol. Jok, bato! Tko hoće, nek scrolla dolje do onog prošlog posta o balunu, pa nek vidi što sam napisao za Bilića, taj čovjek uljeva nadu i povjerenje, svaka mu čast. Postigao je da možemo s ponosom reći da Hrvati igraju NogomeT! No dobro, da nahvalim ljude koji su mi pružili veliku radost, jelte...
Prvo i prvo: Rapaić je čito zlo, zmija stara triput prefrigana, haj'mo to odmah riješit. Radit takve prekrasne svinjarije sa toliko godina, ma čovjeka bi trebalo na sud poslat zbog nanošenja duševne boli. Suze mi je na oči doveo, majke mi. O tome su mi djed i otac pričali kad su govorili da više nema velikih svestranih majstora! Kralj kraljeva!
Drugo i drugo: ako mali Kranjčar nešto ne zasere s karijerom, bit će isto takvo zlo. Pametan je da boli, samo još malo forme i iskustva, plašit će ga se na ulici. A ima i šut! Braća Kovač, Šimunić, Šimić, to mi trebamo, disciplinirane profesionalce.
Treće i najvažnije: Odakle su se stvorili Modrić, Ćorluka i Petrić, ja neznam, al ti momci pokazuju toliko ambicije, požrtvovnosti, inteligencije i, u krajnjoj liniji, čistog bezobrazluka, da se jednostavno moraš ceriti. Ćorluka je genijalac, Petrić odvlači pola protivničke obrane + zna ekšli bit opasan (za razliku od Olića koji je čisto psihološko oružje), a za Modrića mogu samo reći da moraš imat muda do poda za bit tako malen i gurat se na svaku loptu! Svaka čast!
A što se same igre tiče, to je ono gdje smo Engleze pomeli. Imaš prestarog Rapaića koji se konstantno vraća u obranu i intervenira, Imaš Ćorluku za kojeg više nitko nezna koju poziciju igra, imaš Roberta K. koji ne preza od ničega... Nema više stavit ime u napad pa očekivat da jedan radi čuda, malo sutra, svi u napad, složna braća kuću grade! Svi trče, ej, al tko od nas malđih pamti kad su Hrvati toliko trčali u nogometu? Bilić, ljudi moji, Bilić, Asanović, njihovo je to maslo. Jedva čekam vidjet daljnji razvoj situacije, jer je sad pred mojim omiljenim izbornikom najveći test - postići da se hrpa nadarenih balkanaca ne umisli i ulijeni. Toliko o nogometu, postam štogod o životu i alternativama, ili čak kakav literarni uradak kasnije danas :)
Post je objavljen 12.10.2006. u 11:53 sati.