Zima
Putnici smo, dušo, od istoga kova
I kad sniježak padne skupa ćemo leći
Milovat se niježno ispod trošnog krova
Po jastuku tvom će naša kosa teći
Svih tisuću riječi koje želim reći
Stanu tek u dašak isuviše nagli
Kao zapuh vjetra, od života veći,
Naša će se sjeta izgubit u magli
Ako se ne pitaš zapitaj se kad li
Tijelu treba dodir, cjelov daha nježna,
Ako ne znaš sama, upitaj me da li
Zimska ljubav nije bila neizbježna
Ništa me ne plaši k'o misao ova
Ti si dijete snijega, a ja ljetnih snova
Post je objavljen 21.10.2006. u 23:34 sati.