Žene (kvazi sonet, napisao ja)
Žene
Kad u vrevi ljudskoj nema prava glasa
Kad u masi gustoj pogubiš sve nade
Krik il vapaj pusti čut će tvoja rasa
Da ti treba netko da ublaži jade
Vrijeme, tihi lopov, što ti život krade
I kuca sekunde isuviše duge
Tjera te da urlaš slatke serenade
Vabi te da dijeliš svoje male tuge
Poslije svakog pljuska na nebu su pruge
Bezbroj kiša čovjek preživjeti može
U škrinji mog srca gužvaju se duge
I od silnih boja iskačem iz kože
Od usta do usta, k'o pjesma bez glasa
Išao sam nijemo na putu do spasa
|