Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/satirijaza

Marketing

Malo kontemplacije o alternativi (i malo preporuka)

Kad smo onomad osnivali bend u srednjoj školi, bend koji je snimio čak osam pjesama i više obrada, bavio sam se mišlju da živimo u dobu koje jako podsjeća na ono prije evolucije rocka, točnije prije transformacije rocka iz hedonističke plesne glazbe u nešto što bi se i umjetnošću moglo zvati. Ono što sam htio reći jest da su stvari koje su tada bile avangardne, avangardne i sada. Tako smo se proglasili Avangardnim Soft-Core Punk bendom, više iz šale nego ozbiljno, ali što jest jest, glazbeni uzori su nam bili ljudi koji su započeli s onim što se danas naziva alternativnom glazbom. Tko?

Pa, prije svega, tu je Bob Dylan. Ok, na njega se lako furati, čovjek je svima djeda, odsvirao je sve što se moglo u tri akorda (ako nije on onda jesu Ramonesi), rekao je gotovo sve što se moglo reći i tako to. Ali, čovjek je, između ostalog, takorekuć započeo s alternativom kao formiranim žanrom. Još na prvom albumu ima pjesme koje se zovu "In My Time Of Dying", "Fixin To Die", "See That My Grave Is Kept Clean", gotičari se ne bi imali što buniti. Prava stvar, THE album koji je promjenio rock zauvijek je "Highway 61 Revisited", gnjevna, mračna, ogorčena, električna ploča iz '65, nakon koje su se pojavili Doorsi i Velvet Underground i definirali alternativu for years to come. Svim mladim buntovnicima preporučam naslovnu pjesmu s tog albuma, "Like a Rolling Stone" i onako svi znaju, "Tombstone Blues" su pustili na metal festu prije Toola, "Ballad Of A Thin Man" je ponajbolji odjeb svima kolektivno, "Desolation Row" te jednostavno odnese, a "Queen Jane Approximately" je za sve mlade djeve koje se osjećaju da su se rodile na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Iste godine kad je Dylan uštekao gitaru i počeo opako pljuvati otrov, pojavili su se Doorsi, bend koji je etablirane žanrove okrenuo naopako. Što reći o bendu koji u svakoj epohi ima hard-core fanove? Apolonski frontman koji većinu vremena zvuči kao zli Sinatrin sin u deliriju, klavijaturist koji je smislio uvod za "Light My Fire", gitarist koji je smislio tekst za isti i bubnjar koji je uspijevao pratiti ova tri manijaka, njih su četvorica izvukli iz jazza, bluesa, tin-pan allya i popa sve što je u njima ikad bilo dekadentno, a dodate li tu bossa novu i klasinčne žanrove, dobijete ubitačnu kombinaciju. Ono što oni imaju, vjerojatno nema ni jedan kasniji alternativni bend, a to je ležernost kakva se rijetko viđa. Oni su toliko perverzni, toliko kompetnenti, toliko u svom filmu da se čini kao da sviraju bez ikakvog napora, kao da je sva ta slatka tama, sav taj bijes tu i bez da oni sviraju. Vjerojatno najbolji katalizator svega onoga što bismo htjeli raditi i misliti, a ne možemo zbog inhibicija. Ako već niste, krenete od nekih greatest hitsa, pa lagano pređete na "Strange Days" i "Morrison Hotel", a onda i na sve ostalo...

Za kraj, tu su Velvet Underground, najbolji bend za imati kao uzor, ha ha. Oni su glazbi pristupili iz dijametralo suprotnog pravca nego Doorsi, avangarda do boli. Noise, morbidnost, teme iz velegradskog podzemlja (al bez mačizma), S&M, kurve, droga, glazbena produkcija kao da je u zahodu snimano, minimalizam... A sve to s nepogriješivim ukusom, koji tako rijetko krasi kasnije bandove sličnog profila. Također, može se reći da su oni prvi slavni indie band, jer su sinonim za opskurnost iako ih se danas hvali na sva usta. Njihov prvi album "Velvet Underground & Nico" je prava odiseja kroz psihu ljudi koji bi se među splitskim đanketama lijepo uklopili, i toplo prepotučam svima barem ga jednom poslušati. Tu ćete naći svašta, al kad kažem svašta, onda mislim svašta, ha ha. U krajnjoj liniji nabavite barem pjesmu "Heroin", ako vas je ikad zanimalo zašto se ljudi drogiraju ili vam nije savim jasno zašto se baš vi drogirate. Jednostavno najbolja narkomanska stvar ikad i jedan od najhrabrijih zvučnih zapisa ikad. Eh, da, sa "Loaded" bi preporučio "Who loves The Sun", "Sweet Jane" i "Rock 'n' Roll", nešto bliže popularnom ukusu, al vraški dobro, ako ne i odlično.

Eto, moje malo obaziranje na klasiku, što ću, ja sam sentimentalist, a i volim što valja :)

Post je objavljen 22.10.2006. u 13:52 sati.