Susret
Išao sam nijemo na cesti do spasa
I putem doživjeh osvajanja mnoga
Nisam nikad bio junačkoga stasa
Prije zore uvijek ja bježah zbog toga
Ali dvorac sazdan rukama mog boga
Povrh tvrde stijene, sa kulama bajnim
Ostavi me žudeć, žrtvu srca svoga,
Za vrelinom noći pod svijećama sjajnim
Odlučih da ovdje dušu svoju hranim
Te položih koplje na zakletvu vječnu
Nek traje dok traje, morat ću ga branit
Moj dvorac iz snova, mišlju, djelom, rječju
Predugo sam išo od rova do rova
Ne znajuć što nose tiha jutra nova
Post je objavljen 15.10.2006. u 20:47 sati.