Ljubo Ruben Weiss

Kažu, brat ti je bolestan, pusti ga! I tako svaki put kada kažem da nemam uvid u to kako troši novac Židovske općine, koji dobije iz raznih izvora. Za 2012, godinu u kasi se našlo 84 000 kuna, još krajem prošle godine tražio sam čiste račune, specifikaciju troškova, odluke tijela Židovske općine Virovitica, dobio sam ih samo djelomično.

Dugo šutim, više ne mogu šutjeti jer sutra će me, kao što me pitaju i danas, pitati da li sam nešto od svega znao!

A znam da je lažno predstavljanje nezakonito. Netransparentno trošenje financijskih sredstava, pa i iz državnih i lokalnih izvora, je također nezakonito. Vrijeme je za mene uvijek vrijeme čistih računa, jednostavno, taka sam se rodio, i takav ću umrijeti.

I onda opet upozorenje: NEMOJ, BRAT TI JE I K TOME, BOLESTAN!

Moj brat predstavljao se do neki dan, nakon godinu i više od NEOPOZIVE OSTAVKE na mjesto predsjednika, kao predsjednik Židovske općine Virovitica, točno do 14. studenog 2013. Tada smo se mi malobrojni sastali u lijepim prostorijama Židovske općine Virovitica, o okviru bivše vojarne, tužni što nas nema više. Holokaust je progutao veliku većinu virovitičkih Židova, i Židova okolice - većina je otišla u dim Auschwitza. Nekada, davne 1941. bilo je 234 židovske duše u Virovitici, Holokaust je preživjelo 28, dakle 206 duša je smrtno stradalo. U okolici Virovitice , u selima i trgovištima živio je 61 Židov, a preživjelo je samo 8 Židova, znači likvidirane su 53 osobe. U Virovitici i okolici smrću je završilo ukupno 267 Židova! Ni spomenika, zamalo ništa - na mjestu gdje je bila sinagoga danas je stambeno-poslovni objekt i dvojezična ploča, odmah na početku ulice Matije Gupca, jedna knjižica koju smo brat i ja zajedno napravili. Od studenog 2012.. zamire rad Općine, moj brat ne prenosi nakon NEOPOZIVE OSTAVKE, dužnost na drugu osobu, ne saziva skupštinu... Bio je dužan organizirati skupštinu, a na to ga nisu poticali ni dr. Ognjen Kraus iz Zagreba, ni drugi. Nema sastajanja do ovog četvrtka 14, listopada 2013. Donosimo zaključke, šaljem ih medijima kao v.d. predsjednika najmanje Židovske općine u Hrvatskoj. Do mene dopiru glasovi da se u Zagrebu ne slažu s tom odlukom, prve vijesti u medijima o održanoj skupštini nisu sasvim precizne, daje se riječ nepozvanima, bivši predsjednik virovitičke Židovske općine nažalost percipira okolinu hendikepiran teškim bolestima.i ne shvaća da je Parkinsonova bolest uznapredovala...

UGASITI ŽIDOVSKU OPĆINU, ILI NASTAVITI?

U taj četvrtak mogli smo Židovsku općinu Virovitica ugasiti. Podmetnuo sam leđa i prihvatio prijedlog da je ne ugasimo, da još pokušamo svi zajedno završiti obnovu mrtvačnice na Židovskom groblju i pretvoriti je u muzejsko-memorijalni objekt, možda i prostorije za druženje imati tamo. I ponešto još ostaviti traga u Virovitici i šire kojom kulturnom priredbom pod motom NEKA SE JOŠ ČUJE I NAŠ GLAS! Zaprepastio sam se kada sam vidio stavove o tome, koji su čak dospjeli do medija. S obzirom na razne gluposti koje piše i radi očito je da više nije sposoban obnašati dužnosti u Općini, a kamoli predstavljati Židovsku općinu Virovitica.

ČLAN KOJI NE PLAĆA ČLANARINU eventualno ne može glasati, a nikako ne gubi pravo na članstvo u Općini. Sramoti se slanjem nesuvislih poruka uokolo, radi nekakve konzultacije, a zna ako su potrebne jedino mjesto koje ima za konzultacije je skupština Židovske općine Virovitica., a ima oko sebe i osobe pravno-politički potkovane.

JAVNOST upoznajem nerado s ovim činjenicama, znam da će mi neki zamjeriti, ali stanje na kontu Židovske općine Virovitica, treba javnost znati, između ostalog i da se spriječe glasine. Punih četrdeset godina sam židovski aktivist, živio sam u konzervativnoj židovskoj općini Beč, koliko i meni zdravlje dopušta želim, sa suradnicima revitalizirati Židovsku općinu Virovitica, uvjeren da ima osoba, koje uz nas malobrojne Židove, žele raditi i čuti naš tihi glas,

Osobno preuzimam na sebe obvezu sazivanja Skupštine Židovske općine Virovitica, ali ukidanje Općine bilo bi preuranjeno i kardinalna greška. Što će biti u budućnosti, ne znamo, možda se priključimo Židovskoj općini Osijek, možda se povežemo sa daruvarskom općinom, možda se priključivanje vjerskoj organizaciji Bet Izrael, možda Koordinaciji, unatoč mog mišljenja da Koordinaciju židovskih općina Hrvatske vode dijelom problematične osobe koje ne brinu posebno o socijalnim potrebama članstva i dozvoljavaju da desetljeće zjapi prazna rupa u urbanom tkivu Zagreba. Budućnost je u ovim turbulentnim vremenima teško predvidjeti, no ono što obećavam to je da ćemo u vrijeme krize prvenstveno brinuti o socijalnim potrebama članstva i prijatelja Općine odnosno pridruženih članova.

SOCIJALNO, JAVNO, HRABRO...

Židovska općina Virovitica nije mogla ostati privatni feud Željka Weissa, starijeg, a on feudalac i etnobizničar, bez obzira i hvalevrijedan rad oko obnove mrtvačnice.

Nakon objavljenog članka o stanju oko gradnje Kulturnog centra sa sinagogom u Praškoj 7, u Zagrebu, gdje se zalažem za HITAN početak gradnje upozoravaju me na nered u mom dvorištu, koji čak nije od jučer. Ali, Židovima Zagreba i Hrvatske, ne treba parkiralište, nama treba Muzej, Biblioteka, dvorana za predavanja, dvorana za izložbe, možda i mala sinagoga u okviru Centra, pulsirajuća točka samog središta Zagreba. Zalažem se za to i zalagat ću se i na Net stranici grupe koju sam osnovao prije oko 7 mjeseci i koja uspješno radi.

Da bih bio vjerodostojan u javnosti, PRISILJEN SAM O SVEMU TOME pisati i objaviti ovu kolumnu. Molim vas da mi pomognete da održimo Židovsku općinu Virovitica, molim vas da pomognete održati ovo malo preostalog zdravlja mog brata! Boli me duša kada vidim da nosa okolo uramljene fotografije Jeruzalema, Izraela, rabina... i prodaje ih. Njegovo „šnorovanje" po bankama i firmama te od pojedinaca sugrađana te od Židova u Hrvatskoj i svijetu, porijeklom iz Virovitice, baca ružno svjetlo na židovstvo. Tražio je čak novac od potomaka Židova Virovitice koji vode spor sa vlašću da im se vrati odnosno nadoknadi vrijednost kuće i zemljišta gdje je nekada bio tzv. Bingov čošak, a danas su tamo robna kuća i banka. Da li je to ponašanje posljedica nevraćanja imovine u Lukaču, u naturalnom obliku, ne znam. Sramoćenje je to sve skupa židovstva, i Virovitice, a nije isključeno da tu ima i još nečega, ali okrenut sam budućnosti i molim sve dobronamjerne za pomoć!

Jer, BEZ ČISTIH RAČUNA SE NE RAČUNA!

ŽeljkoWeis, stariji, i pored svega ima šansu da kao povjerenik za obnovu mrtvačnice, uz zajednički trud, završi ovaj projekt. Ne želim se sramiti što sam hrvatski Židov, želim da u miru proživim zadnje godine života, radim istovremeno na završetku tri knjige, pišem, objavljujem... Ni on, ni ja nemamo drugog zavičaja od ovog, virovitičkog, Ne želim naglašavati da sam zadnjih tjedana primio nekoliko antisemitskih poruka pa i dvije prijeteće i da sam s njima upoznao Policijsku upravu Virovitičko - podravske županije. Na svu napetost u međunacionalnim odnosima u Hrvatskoj, nama ne trebaju afere vezane za Židove. Međutim, bez ikakve prijetnje ikome, oni koji me znaju, znaju i to da sam u stanju objaviti sadržaj antisemitskih poruka. To ne činim, jer mislim da je vrijeme da mislimo na budućnost i svi, i Hrvati, i Srbi, i Česi, i svaka manjina zajedno s dominantnim narodom, radimo za život dostojan svakog čovjeka.

Žao mi je što sam morao JAVNO progovoriti o našim, židovskim mukama, kao i općim mukama, no želim mirno spavati i bez gorčine još ponešto učiniti na dobrobit svih nas. Moralno-etički principi i židovstva, ali i nastojanja da živimo u uređenoj pravnoj državi, moto su mog rada i djelovanja desetljećima. Vi se ne morate složiti ni s idejama koje pronosim, niti ovim postupkom, ali savjest i sjećanje na oca, uvažavanje izvorne židovske tradicije temeljene na vjeri, etici, posebno solidarnosti. nalaže mi da ne živimo mimo židovske tradicije i u mutežu.

Kao postariji čovjek, novinar i Židov, vjerujem da je to, i pored svega, moguće!

(Napomena: objavljeno kao kolumna na www.virovitica.net, 17. 11. 2013.)

Oznake: židovstvo, male židovske općine, čisti računi